Hrana koju jedemo utječe na naš miris; evo kako djeluju pojedine namirnice i pića, neka su veliko iznenađenje

Svatko od nas ima jedinstven mirisni profil, poput otiska prsta. Sve, od našeg tipa osobnosti – poput ekstrovertiranosti, dominantnosti i neuroticizma – do našeg raspoloženja i zdravlja, utječe na način na koji mirišemo.

Mnogi su od ovih čimbenika izvan naše kontrole – ali ne svi. Značajan utjecaj na način na koji mirišemo ima hrana koju jedemo. To ne utječe samo na naš ukupni miris, nego i na to kako nas drugi doživljavaju, uključujući i to koliko privlačno izgledamo drugima, prema malom, ali sve većem broju istraživanja, piše Sofia Quaglia za BBC.

Dah i znoj

Na biološkoj razini, hrana utječe na miris našeg tijela na dva glavna načina, kaže Lina Begdache, docentica studija zdravlja i dobrobiti na Državnom sveučilištu New York u Binghamtonu. To su naša crijeva i naša koža.

Prvo, crijeva. Dok probavljate hranu, bakterije rade na metabolizmu hrane u vašim crijevima. Neke od tih interakcija između kemikalija u hrani i bakterija oslobađaju plinove – hlapljive molekule koje izlaze iz vašeg tijela na isti način na koji je hrana ušla, kaže Begdache. To može rezultirati lošim zadahom ili halitozom, posebno ovisno o tome što jedete (više o tome kasnije). Podaci sugeriraju da oko trećine odraslih osoba diljem svijeta pati od nekog oblika halitoze, iako postoje i drugi uzroci osim probave.

Drugo, koža. Kemijske komponente iz vaše hrane, nakon što se metaboliziraju, također putuju kroz krvotok i mnoga tjelesna tkiva. Neke završe znojenjem kroz kožu, gdje stupaju u interakciju s bakterijama kože i tamo stvaraju miris. (Da, znoj sam po sebi nema mirisa; bakterije kože koje uspijevaju u znoju čine znoj smrdljivim.)

Različita hrana sadrži razne kemijske spojeve koji dolaze do izražaja u različitim fazama, što rezultira različitim razinama smrada. Ali hrana s najoštrijim rezultatima gotovo uvijek ima jednog zajedničkog krivca: sumpor. Iznenađujuće je, međutim, da neke studije sugeriraju kako ovi mirisni spojevi mogu imati neočekivani učinak da nas učine privlačnijima.

Voće i povrće

Brokula, kupus, prokulice i cvjetača možda su osnovne namirnice zdrave prehrane, ali su prepune sumpornih spojeva, koji često mogu podsjećati na miris trulih jaja. Kad ti spojevi prodru kroz krvotok i stupe u interakciju s bakterijama na koži, vaš znoj može imati vrlo oštar miris, prema riječima nutricionistice Kerry Beeson.

Hrana iz porodice luka, poput češnjaka i luka, također može utjecati na miris našeg znoja i daha zbog istog razloga kao i kod krstašica: kada ih ljudsko tijelo metabolizira, razgrađuju se na smrdljive spojeve poput dialil disulfida i alil metil sulfida, koje tijelo emitira u malo različitim  razdobljima – odmah nakon gutanja, a zatim, u slučaju alil metil sulfida, s vrhuncem 30 minuta kasnije, piše BBC.

Iznenađujuće je, međutim, da studije sugeriraju da, iako češnjak nedvojbeno čini dah smrdljivim, znoj ispod pazuha čini privlačnijim. Znanstvenici su za 42 muškarca stavili jastučiće za pazuhe koji su skupljali znoj 12 sati. Jedni od njih jeli su malo češnjaka, drugi puno, a treći su uzimali dodatke prehrani s češnjakom. Zatim su 82 žene ocijenile miris prikupljen s tih jastučića prema subjektivnim ocjenama ugodnosti, privlačnosti, muževnosti i intenziteta. Muškarci s malom konzumacijom češnjaka nisu izazvali veliku reakciju, ali oni koji su jeli puno češnjaka doživljavani su kao vrlo seksi. A oni koji su uzimali dodatke prehrani bili su i privlačniji.

"Ovu smo studiju ponovili tri puta jer smo stvarno bili iznenađeni", kaže znanstvenik koji stoji iza eksperimenta, Jan Havlíček, koji proučava ljudsku etologiju i kemijsku komunikaciju na Sveučilištu Karlo u Češkoj. Budući da češnjak ima antioksidativna i antimikrobna svojstva koja poboljšavaju zdravlje ljudi, nagađa da bi to moglo učiniti miris ovih muškaraca ugodnijim ženama.

Drugo povrće ima vrlo jedinstven učinak na naš miris. Šparoga proizvodi spoj koji se zove šparogina kiselina i, kada ga tijelo probavi, oslobađa i sumporne spojeve. Upravo te kemikalije, poput metanetiola i dimetil sulfida, uzrokuju određeni miris znoja i urina. Sumporni spojevi su vrlo hlapljivi, pa se lako raspršuju u zraku. Zato ih je tako lako namirisati iz WC školjke. Taj miris obično traje više od pet sati.

Ne proizvode svi ovaj miris, iako studije o tome stalno dolaze do različitih otkrića. U 50-im godinama 20. stoljeća istraživanja su sugerirala da manje od 50 posto ljudi proizvodi prepoznatljiv miris urina po šparoginoj kiselini, dok su 2010. godine istraživači otkrili da ga proizvodi više od 90 posto sudionika ispitivanja. I ne mogu svi osjetiti smrad: čini se da je sposobnost da se osjeti miris vlastitog urina na šparoge također stvar genetike.

Međutim, kada je riječ o voću i povrću u širem smislu, konzumiranje više njih može dovesti do privlačnijeg mirisa. Studija iz 2017. u Australiji otkrila je da su muškarci koji su konzumirali više voća i povrća bili značajno povezani s boljim mirisom – više voćnim, cvjetnim i slatkim.

Studija također zanimljivo primjećuje da kada ljudi moraju ocjenjivati ​​lica ljudi, blago žuća koža bogata karotenoidima – molekulama iz mrkve, bundeve, rajčice, papaje i drugih – također se pokazala privlačnijom. No ista studija sugerira da su ljudi koji konzumiraju hranu s malo masti, mesa, jaja i tofua također bili povezani s ugodnijim mirisom znoja. Prehrana bogata ugljikohidratima proizvela je najmanje seksi mirise.

Meso i riba

Meso i riba također mogu proizvesti prepoznatljiv tjelesni miris jer tijelo razgrađuje životinjske proteine ​​na aminokiseline i masti, koje se zatim izlučuju znojem – gdje stupaju u interakciju s bakterijama kože.

 

Riba i grah, na primjer, mogu uzrokovati tjelesni miris jer su puni trimetilamina, spoja vrlo jakog mirisa. Postoji čak i zdravstveno stanje nazvano trimetilaminurija – poznato i kao "sindrom mirisa ribe" – koje nastaje kada tijelo ne može pretvoriti trimetilamin u spoj bez mirisa, kaže Beeson. "To može dovesti do jakog tjelesnog mirisa", kaže ona, ali ovo je stanje prilično rijetko. Na primjer, izvješće o slučaju iz 2025. opisuje 10-mjesečnog dječaka koji je razvio trimetilaminuriju i počeo mirisati na trulu ribu nakon što je jeo ribu, uključujući sabljarku. Stanje je bilo prolazno i ​​pažljivim liječenjem na kraju je mogao jesti ribu bez ponovne pojave simptoma.

Još jedno istraživanje odraslih muškaraca iz 2006. godine, koje je proveo Havlíčekov tim, može ponuditi uvid u to čini li nas meso privlačnijima. Znanstvenici su dva tjedna promatrali 30 muškaraca koji su se dva tjedna hranili mesnom ili bezmesnom prehranom. Žene su ocjenjivale mirise prema ugodnosti, privlačnosti, muževnosti i intenzitetu. Miris muškaraca na prehrani bez mesa u prosjeku je ocijenjen kao privlačniji, ugodniji i manje intenzivan.

"Na naše iznenađenje, oni koji su jeli meso mirisali su nešto lošije nego kada nisu jeli meso", kaže Havlíček.

To nije očekivao pronaći, jer se meso smatra važnim dijelom ljudske prehrane tijekom evolucije. Međutim, nijedan rani čovjek nije jeo toliko mesa koliko je uobičajeno u današnjem složenom, industrijaliziranom društvu. "To je nešto što nije bilo uobičajeno tijekom naše evolucije, jesti meso svaki dan", kaže Havlíček.

Alkohol i kava

Alkohol – posebno konzumiran u velikim količinama i u redovitim intervalima, kaže Begdache – može uzrokovati neugodan miris i iz gastrointestinalnog trakta i iz znojnih žlijezda. Kada vaše tijelo prerađuje alkohol razgradnjom u jetri, oslobađa spoj nazvan acetaldehid, toksičan i hlapljiv spoj, koji ima jak, prepoznatljiv miris ustajalog alkohola. (Jedna studija pokazala je da policajci mogu utvrditi jesu li ljudi pili samo po mirisu iz usta između 60 i 85 posto slučajeva, ovisno o tome koliko su popili.) A budući da alkohol dehidrira i smanjuje protok sline, omogućuje da se više bakterija zadrži u ustima, što uzrokuje da loš zadah ostane prisutan.

Jedna je studija, na primjer, primijetila da su od 235 ljudi koji su svakodnevno konzumirali alkohol najvjerojatnije imali pritužbe na loš zadah i veće koncentracije hlapljivih sumpornih spojeva u dahu. Druga studija iz 2010. proučavala je muškarce koji su pili pivo tijekom eksperimenta i one koji su umjesto toga pili vodu. Otkrili su da su oni koji su pili pivo bili privlačniji – ali, nažalost, samo komarcima.

Kofein koji se nalazi u kavi i čaju, s druge strane, može stimulirati apokrine žlijezde, koje su odgovorne za proizvodnju znoja u područjima poput pazuha i prepona. Ova povećana proizvodnja znoja može stvoriti povoljnije okruženje za razvoj bakterija, što potencijalno dovodi do jačeg tjelesnog mirisa, kaže Beeson. Osim toga, jedna je studija pokazala da se molekule kofeina mogu pronaći i u znoju – ali nema podataka o tome utječe li sam kofein na tjelesni miris.

"Mi smo sisavci i, kao i svim sisavcima, miris gotovo sigurno ima važan utjecaj na društvenu interakciju", kaže Roberts, koji proučava miris i društvene interakcije.

Miris je samo jedan od širokog spektra čimbenika koji utječu na to koliko nas ljudi smatraju privlačnima. Iznimno je izazovno, "ako ne i nemoguće", izolirati učinke mirisa od ovih drugih društvenih znakova, poput toga kako ljudi izgledaju, ponašaju se i govore, kaže Roberts.

I post ostavlja tjelesni miris

No ipak, čak i znanost koja pomno mjeri ove eterične, suptilne promjene dolazi do kontrastnih otkrića.

Na primjer, Havlíček je također proveo eksperiment u kojem su muškarci ocjenjivali žene na temelju mirisa njihovih jastučića za znoj ispod pazuha prema njihovoj ugodnosti, privlačnosti, ženstvenosti i intenzitetu, nakon što su neke žene jele normalno, a druge su postile 48 sati. Iako nije bilo velike razlike između skupina, žene koje su postile imale su privlačniji znoj od žena koje nisu. "Ovo je opet nešto što nismo očekivali", kaže Havlíček.

Ali ove rezultate trebalo bi ponoviti kako bi se dobila jasnija slika. I iako vaš znoj može bolje mirisati, jedna studija iz 2018. u Švicarskoj otkrila je da post pogoršava miris daha kod ljudi.

Ako ništa drugo, stalno iznenađenje koje proizlazi iz rezultata njihovih studija navelo je istraživače poput Robertsa i Havlíčeka da shvate da ne postoji jedna jasna formula za to kako hrana utječe na naš tjelesni miris i percepciju. Postoji velika varijabilnost.

"Postoji mnogo aromatskih spojeva, i za većinu njih ne znamo kako utječu na naš tjelesni miris, ali postoji velika vjerojatnost da utječu", kaže Havlíček, piše BBC.