Pisac Stefan Zweig je u svojoj biografiji o Mariji Antoaneti napisao kako je seksualna disfunkcija njezinog supruga, kralja Luja XVI., ne samo duboko utjecala na njihov brak, nego vjerojatno i na kraljevu vladavinu i tijek francuske povijesti. "Ništa", zapisao je monarh u svoj dnevnik dan nakon vjenčanja. I tako godinama. Navodno je kralj patio od fimoze i par nije konzumirao brak sve do sedam godina nakon vjenčanja. Njegova nesposobnost za zadovoljavajuće seksualne odnose dovela je do ismijavanja na dvoru, a možda je čak i potaknula revolucionarni pokret, piše španjolski El Pais.
Povijesni kontekst
No, erektilna disfunkcija francuskog monarha nije bila ništa neobično. S vremenskim odmakom i uz pomoć znanstvenih istraživanja, jasno je da je slučaj Luja XVI. zapravo prilično čest. Studija objavljena u časopisu Journal of Urology analizirala je njegovo stanje i zaključila da je vjerojatno riječ o višestrukim uzrocima: s jedne strane, postoje dokazi da je kralj patio od krute i bolne fimoze, "što je moglo spriječiti erekciju i ejakulaciju". Drugi povjesničari smatraju da je monarh također patio od hipogonadizma – stanja u kojem testisi ne proizvode dovoljno spolnih hormona – što objašnjava nedostatak libida.
Studija također ističe da su društveni faktori mogli doprinijeti kraljevoj erektilnoj disfunkciji, budući da je bio usamljen, sramežljiv mladić bez seksualne edukacije. Sve ove varijable, zajedno s drugima, obično stoje iza erektilne disfunkcije, koja može pogoditi svakog muškarca nakon puberteta, ali je češća u kasnijoj dobi – oko polovica muškaraca između 40 i 70 godina pati od nje.
Erekcija, ejakulacija i orgazam
Kako bi se razumio svijet erektilne disfunkcije, stručnjaci najprije pojašnjavaju da su erekcija, ejakulacija i orgazam različiti procesi. Događaju se paralelno, ali nisu isto, kaže Venancio Chantada, voditelj Urologije na Sveučilišnom bolničkom kompleksu u A Coruñi (CHUAC) na sjeverozapadu Španjolske: "U muškoj seksualnoj sferi, najčešće patologije su erektilna disfunkcija, prerana ejakulacija i nedostatak želje. Ljudi često brkaju sve troje, ali ne bi trebali. Nije nužno da postoji potpuna erekcija za ejakulaciju ili orgazam. To su različiti fenomeni."
Prema stručnjacima, erektilna disfunkcija je nemogućnost postizanja dovoljno jake erekcije za održavanje zadovoljavajućeg spolnog odnosa, bilo zbog krutosti ili trajanja. "Većina poremećaja erekcije ima fizičko objašnjenje, posebno vaskularne probleme", kaže Chantada. "To se može pogoršati drugim faktorima, poput straha od neuspjeha: muškarac izbjegava kontakt s partnericom i psihološki problemi se gomilaju." Najčešći profil pacijenta koji dolazi u kliniku s erektilnom disfunkcijom je muškarac između 55 i 65 godina, koji već neko vrijeme ima problema sa zadovoljavajućim seksualnim odnosima.
Riječ liječnika
Josep Torramadé, nacionalni koordinator Andrologije Španjolskog udruženja za urologiju, dodaje da su i mladići s erektilnom disfunkcijom povezanoj s psihološkim problemima česti pacijenti. "U tim slučajevima, uzrok erektilne disfunkcije više je povezan s anticipatornom anksioznošću. Nije riječ o organskom problemu, to su mladi muškarci bez kardiovaskularne povijesti", kaže.
Erekcija je, u biti, refleks koji se javlja kao odgovor na erotski podražaj. No, iza toga stoji složen neurovaskularni proces u kojem sudjeluju mehanizmi živčanog i krvožilnog sustava, endokrine varijable i psihološki aspekti: penis treba protok krvi za postizanje i održavanje erekcije; živčani sustav (mozak, leđna moždina i živci) šalje električne impulse koji pomažu tijelu, uključujući penis, da se pokrene. Što se tiče endokrinog faktora, postoje hormoni poput testosterona koji pomažu širenju krvnih žila i olakšavaju protok krvi u penis. Psihološka varijabla također izravno ili neizravno utječe na cijeli proces: postoje bolesti (depresija, anksioznost...), stres ili frustrirana očekivanja koja mogu utjecati na seksualnu izvedbu.
Vaskularni problemi
Područje erektilne disfunkcije je složeno i razlozi za nju su raznoliki. Kako ističe Chantada, među organskim uzrocima, vaskularni problemi su najčešći. Zapravo, erektilna disfunkcija može se pojaviti kao posljedica nekoliko kardiovaskularnih simptoma, ali može i "biti upozorenje na kardiovaskularni problem", dodaje urolog, koji je i član upravnog odbora Španjolskog udruženja za andrologiju.
Torramadé također naglašava ovu dvosmjernu vezu: "Kardiovaskularni rizični faktori, poput dijabetesa, hipertenzije, sjedilačkog načina života ili pušenja, isti su kao i za erektilnu disfunkciju, jer je i to vaskularna interakcija." Dodaje da medicina sve više gleda na erektilnu disfunkciju kao još jedan kardiovaskularni rizični faktor: "To je simptom koji nas upozorava da tijelo nije dobro: arterije penisa već počinju stvarati probleme; one u srcu će slijediti... To je simptom-sentinel, vrh ledenog brijega, rana manifestacija nečega što nije u redu na kardiovaskularnoj razini."
Znanstveni pregled objašnjava da manji promjer kavernoznih arterija penisa znači da erektilna disfunkcija uzrokovana vaskularnim uzrocima obično prethodi koronarnim bolestima srca, infarktima i moždanim udarima i do pet godina. "Muškarci s neobjašnjivom erektilnom disfunkcijom imaju do 50 puta veći kardiovaskularni rizik u odrasloj dobi", navode istraživači. Druga istraživanja pokazuju da erektilna disfunkcija povećava kardiovaskularni rizik jednako kao i pušenje ili obiteljska povijest srčanog udara.
Međutim, postoje i drugi organski uzroci koji mogu objasniti erektilnu disfunkciju. Na primjer, onkološke operacije prostate, mokraćnog mjehura ili rektuma. "Srećom, u 90% slučajeva možemo izliječiti te tumore, ali ti tretmani uzrokuju erektilnu disfunkciju kao nuspojavu", kaže Torramadé. Kod pacijenata s rakom prostate koji su prošli potpunu odstranjenje organa, primjerice, 85% može očekivati postoperativnu erektilnu disfunkciju, dok među onima koji su primili radioterapiju, samo oko 25% pati od ovog stanja.
Rizici biciklizma
Druga objašnjenja uključuju neurološke probleme (npr. ozljede leđne moždine) ili endokrine probleme, poput hipogonadizma. Tu su i traume. Postoje čak i studije o vezi između biciklizma i erektilne disfunkcije, iako su zaključci "kontroverzni", prema pregledu. "Sjedala tradicionalnih trkaćih bicikala stvaraju znatan pritisak izravno na perinealne živce, kao i na arterije [penisa], što sugerira da bi to mogao biti potencijalni problem za bicikliste", navode istraživači.
Meta-analiza iz 2020. koja je usporedila više od 3.000 biciklista s 1.500 ne-biciklista zaključila je da je rizik od erektilne disfunkcije znatno veći kod biciklista. Međutim, druga istraživanja o rekreativnim biciklistima pokazala su da rekreativni biciklizam nema utjecaja na erektilnu funkciju. Znanstvenik Irwin Goldstein, koji je proučavao ovu temu, zaključio je u članku za Sveučilište Boston: "Većina muškaraca može uživati u brojnim prednostima umjerenog biciklizma bez brige da će to uzrokovati erektilnu disfunkciju. Ipak, prije nego počnu voziti, trebali bi biti svjesni potrebe za pravilno podešenim biciklom i udobnim sjedalom, kao i potencijalnih rizika za seksualno zdravlje kod dugih vožnji biciklom."
Erektilna disfunkcija također može biti nuspojava uzimanja nekih lijekova (antihipertenzivi, kemoterapija, antidepresivi) i ponašanja, poput konzumacije toksičnih tvari, kaže Chantada: "Pušenje je vrlo štetno za arterije, a one u penisu su vrlo male i lako se mogu začepiti. Alkohol, s druge strane, smanjuje inhibicije u seksualnim odnosima, ali kasnije ne pomaže erekciji. Loš je za erekciju."
Rješenja postoje
S pozitivne strane, postoje rješenja za erektilnu disfunkciju, koja se mogu prilagoditi uzroku problema. Osim univerzalne preporuke za poboljšanje životnih navika, koja je uvijek korisna, kod psiholoških uzroka liječenje se temelji, prije svega, na terapiji sa seksualnim terapeutom. Ako je uzrok organski, postoje i druge opcije, poput Viagre, terapije udarnim valovima i proteza. Najpoznatiji terapijski pristup su lijekovi vazodilatatori, poput Viagre ili sličnih tableta. "Ovi lijekovi sprječavaju razgradnju erekcije. Obično su vrlo učinkoviti, ali unutar seksualnog konteksta. Dakle, ako postoji seksualni kontekst, lijek će biti učinkovit. Ako, primjerice, počnete čitati novine, penis neće reagirati", objašnjava Torramadé. Drugim riječima, mora postojati erotski podražaj.
Postoje i vazooktivni lijekovi koji se izravno ubrizgavaju u mokraćnu cijev i izazivaju erekciju. "U tom slučaju, ti tretmani stimuliraju sustav koji izaziva erekciju i nije potrebna seksualna stimulacija", kaže Torramadé. Druga strategija su udarni valovi, koji pokušavaju povećati protok krvi kako bi se povratila izgubljena erektilna funkcija. Međutim, jedna od sve popularnijih terapijskih strategija je penilna proteza, koja podrazumijeva ugradnju hidrauličkog sustava unutar spolnog organa kako bi se umjetno stvorila erekcija kad osoba to želi. Liječnici kažu da je uređaj neprimjetan oku i, osim što je sigurna i učinkovita operacija, zadovoljstvo pacijenata je vrlo visoko.
Chantada, međutim, upozorava da je ova opcija obično posljednje rješenje jer "nema povratka. Ima mnogo prednosti i proteza traje u prosjeku 10 do 15 godina, ali to je uvijek zadnje rješenje jer se tom operacijom uništavaju vene unutar penisa i one više ne reagiraju na druge tretmane." Za razliku od ženske seksualnosti, koja je povijesno manje proučavana i rješavana, istraživanja o erektilnoj disfunkciji stalno napreduju. Stručnjaci objašnjavaju da su u tijeku studije za optimizaciju tretmana – primjerice, kroz strategije regenerativne medicine ili tehnološka poboljšanja proteza, navodi El Pais.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....