Iznenađujući efekti najpoznatijeg lijeka protiv dijabetesa, znanstvenici nisu ovo očekivali...

Znanstvenici su otkrili iznenađujuću novu vezu između mozga i djelovanja metformina, jednog od najstarijih i najčešće korištenih lijekova za dijabetes na svijetu. Ovo otkriće, koje je proizišlo iz najnovijeg istraživanja tima s Baylor College of Medicine u SAD-u, moglo bi promijeniti način na koji se razumije i primjenjuje terapija metforminom, kao i otvoriti vrata potpuno novim pristupima liječenju dijabetesa i metaboličkih poremećaja.

Metformin se već više od šest desetljeća koristi kao temeljni lijek za dijabetes tipa 2. Tradicionalno se smatralo da njegovo djelovanje proizlazi prvenstveno iz učinka na jetru, gdje smanjuje proizvodnju glukoze, te iz utjecaja na crijeva, gdje poboljšava metabolizam i osjetljivost na inzulin. Međutim, novo istraživanje sugerira da metformin ima i jednako važno, dosad nepoznato djelovanje — na sam mozak.

Znanstvenici su identificirali da metformin može izravno djelovati na dio mozga koji se zove ventromedijalni hipotalamus (VMH), regiju koja ima ključnu ulogu u regulaciji razine šećera u krvi i ravnoteže energije u tijelu. U eksperimentima na miševima pokazano je da metformin aktivira posebnu skupinu živčanih stanica u VMH-u, poznatu kao SF1 neuroni. Aktivacijom tih neurona metformin "isključuje" protein Rap1, koji prema novim spoznajama ima presudnu ulogu u kontroli osjetljivosti stanica na inzulin.

Zanimljivo je da miševi koji su genetski modificirani da nemaju Rap1 nisu osjetili nikakvu korist od metformina — iako su na druge lijekove protiv dijabetesa reagirali normalno. Time je prvi put dokazan specifičan neuronski mehanizam putem kojeg metformin djeluje, što ga jasno razlikuje od drugih terapija za dijabetes.

Ova spoznaja može imati mnogo šire implikacije od samog liječenja dijabetesa. Budući da metformin djeluje na neurone i pokazuje utjecaj na procese u mozgu, istraživači vjeruju da bi isti mehanizam mogao objasniti i neke druge poznate, ali nedovoljno razjašnjene koristi ovog lijeka — poput usporavanja kognitivnog starenja, smanjenja rizika od neurodegenerativnih bolesti te mogućeg doprinosa dugovječnosti. Neka ranija istraživanja već su povezivala metformin s dužim životnim vijekom i boljom funkcijom mozga u starijoj dobi, no sada se po prvi put u potpunosti razumije jedan od molekularnih putova koji bi to mogli omogućiti.

Ipak, liječnici upozoravaju da ovo otkriće ne mijenja postojeće preporuke za primjenu metformina u kliničkoj praksi. Iako se otvaraju nove mogućnosti za razvoj lijekova koji specifično ciljaju moždane mehanizme regulacije glukoze, metformin još uvijek može izazvati nuspojave — ponajprije gastrointestinalne tegobe poput mučnine, nadutosti ili proljeva. Međutim, razumijevanje kako lijek djeluje na mozgu moglo bi pomoći u pronalasku načina da se te nuspojave smanje, a učinkovitost poveća.

Ovo otkriće dodatno potvrđuje koliko je složena povezanost između mozga, metabolizma i hormonske regulacije, a metformin se pokazuje kao primjer starog lijeka s novim i tek otkrivenim potencijalima.