Aristokrat među lukovima! Takvim pridjevom znalci "krste" ljutiku, neki je još zovu i luk kozjak, šalota ili čbulja amerikana (u Istri).
Ljutika (lat. Allium ascalonicum L.), kažu, i nije luk, već njegov bliski rođak. Iako izgleda kao manji luk, ljutika formira režnjeve slične češnjaku. Okus joj je aromatičniji od luka, iako je istodobno blaži od ostalih vrsta, zato se može koristiti i sirova.
Sad je stađun od ljutike. Brali je, kupovali i konzumirali sirovu ili kuhanu kao varivo, jušno, na žlicu, pekli s jajima u fritaji ili koristili kao temeljac na kojemu ćete dinstati razna jela - u svakome slučaju ćete profitirati. Bogatstvom mirisa, okusa, i iznad svega, zdravstvenim blagodatima.
Ljutika je bogata vitaminom C i A, kao i drugim antioksidansima (posebice flavonoidima). Zbog toga ima i brojne dobrobiti za ljudsko zdravlje; štiti kardiovaskularni sustav snižavajući razinu "lošeg“ kolesterola; snažan je diuretik; potiče rad crijeva; snažnog je antimikrobnog i protuupalnog djelovanja.
Bogata je dijetalnim vlaknima i antioksidansima te je dobra zamjena za luk za sve koji imaju problema sa želucem ili česte žgaravice nakon jedenja kapule. Doprinosi pojačanju apetita, i u snižavanju povišenog tlaka. Bogata je i vitaminom C zato se povećano konzumiranje preporučuje za vrijeme prehlade. Bogata je i kromom koji sudjeluje u razgradnji inzulina.
Ljutika je nezamjenjiva sitno nasjeckana, marinirana u kvasini, posipana po salatama, kao baza za fine umake i paštete. U Dalmaciji se ljutika često kiseli u kvasini. Na žalost, na tržnicama nije toliko česta u ponudi, ali dade je se naći, posebno u ovo doba godine.
Ljutika je povrtna kultura koja potječe sa Srednjeg istoka, a u Europu je prenesena za vrijeme Križarskih ratova. Danas se uzgaja kao jednogodišnja biljka na okućnicama i vrtovima.
Od tada do današnjih dana, pučka medicina koristi ljutiku u ljekovite svrhe. U novije vrijeme i znanstvena medicina, zahvaljujući brojnim istraživanjima, uvažava njezinu ljekovitost.
Ljutika u vrtu naraste 20 – 50 centimetara u visinu i formira snažan bus. Vrlo je otporna na visoke i na niske temperature i lako može podnijeti i do -10 °C.
Rijetko razvija cvijet, a kad sazrije, ovojna ljuska lukovice je bakreno žućkaste boje. Okus ljutike je znatno blaži, nježniji i ukusniji od crvenog luka (kapule), lakše se čuva preko zime i ne klija.
Ljutika najbolje uspijeva na laganim glinastim i pjeskovitim tlima, ali ni u kojem slučaju siromašnim hranjivim tvarima. Težaci su je sadili u škrtoj, pjeskovitoj i siromašnoj zemlji u kojoj je jako dobro uspijevala. Uglavnom na rubnim i osunčanim dijelovima vinograda, ondje gdje uspijeva kadulja i drugo ljekovito samoniklo bilje.
Ljutika se uglavnom presađuje po dvije – tri lukovice, da bi kasnije izrasla u veliki busen s brojnim lukovicama. Može se saditi tijekom cijele godine. Važno je napomenuti da ne podnosi gnojidbu svježim stajskim gnojivom, piše Gospodarski list.
Ljutika je vrlo cijenjena i omiljena na gastronomskoj sceni. Neki od najboljih svjetskih kuhara, osobito Francuzi i Talijani, ne žele pripremati svoja omiljena jela s bilo kojim drugim lukom. Fini riblji brudeti najbolji su takvi primjeri.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....