Dok se jedni bude prije alarma i najbolje funkcioniraju u ranim jutarnjim satima, drugi tek navečer dobivaju energiju, koncentraciju i volju za radom. Problem nastaje kada se njihov prirodni ritam sudari s rasporedom koji počinje u osam ujutro, bez obzira na to kada je nečiji organizam zapravo spreman za spavanje.
Novo finsko istraživanje pokazuje da takozvane "noćne ptice" ne pate samo zbog ranog ustajanja. Osobe s izraženim večernjim kronotipom češće su prijavljivale da se nakon posla ne uspijevaju oporaviti, da poslovne brige prenose u slobodno vrijeme te da imaju više simptoma tjeskobe i depresije.
Studija objavljena u časopisu Sleep Health obuhvatila je 2266 zaposlenih odraslih osoba u dobi od 20 do 65 godina. Prosječna dob sudionika bila je 44 godine, a žene su činile 57 posto uzorka.
Ne govore istim jezikom
Kronotip opisuje prirodnu sklonost pojedinca određenom vremenu spavanja i budnosti. Jutarnji tipovi lakše ustaju rano, dok večernji tipovi prirodno ostaju budni do kasnih sati i najbolje funkcioniraju kasnije tijekom dana.
Sudionici finskog istraživanja podijeljeni su u četiri skupine – izrazite jutarnje tipove, umjerene jutarnje tipove, umjerene večernje tipove i izrazite večernje tipove. Znanstvenici su zatim analizirali njihovo mentalno zdravlje, osjećaj oporavka nakon radnog dana i mjeru u kojoj posao narušava privatni život.
Za procjenu su korišteni priznati upitnici za anksioznost, depresivne simptome i opće mentalno stanje. U obzir su uzeti i posjeti zdravstvenim ustanovama povezani s problemima mentalnog zdravlja. Rezultati su pokazali da su izraziti večernji tipovi češće imali poteškoće u uspostavljanju granice između posla i slobodnog vremena. Posao im je lakše "ulazio" u večer, a vrijeme nakon završetka radnih obveza nije uvijek bilo dovoljno za pravi psihički i fizički oporavak.
Posao je gotov, ali glava i dalje radi
Situacija je poznata mnogima: radno vrijeme je završilo, računalo je ugašeno, ali razgovori, rokovi i nedovršeni zadaci nastavljaju se vrtjeti po glavi. Kod ljudi koji prirodno funkcioniraju kasnije taj učinak može biti izraženiji, jer su upravo navečer na vrhuncu energije.
Umjesto odmora, večernji tip tada može nastaviti raditi, odgovarati na poruke ili razmišljati o sljedećem danu. Ako ujutro ponovno mora rano ustati, nastaje začarani krug – kasno uspavljivanje, skraćen san, naporan radni dan i nedovoljan oporavak.
U istraživanju su noćni tipovi češće navodili da rijetko ili nikada ne spavaju dovoljno. Među njima je nešto češće zabilježena i rizična konzumacija alkohola. Ipak, povezanost večernjeg kronotipa s lošijim mentalnim stanjem nije nestala ni kada su istraživači uračunali količinu sna, dob, spol, tjelesnu aktivnost i navike povezane s alkoholom. To upućuje na zaključak da se problem ne može objasniti samo time što "noćne ptice" kasno odlaze u krevet.
Oporavak objašnjava dio problema
Posebno je zanimljivo što je slabiji oporavak od posla djelomično objasnio povezanost između večernjega kronotipa i ishoda liječenja anksioznih poremećaja. Prema analizi, nedovoljan oporavak mogao je objasniti oko 12,7 posto te povezanosti.
To ne znači da kasno lijeganje automatski uzrokuje tjeskobu ili depresiju. Riječ je o promatračkom istraživanju koje pokazuje povezanost, ali ne može dokazati da je kronotip izravan uzrok psihičkih poteškoća.
Moguće je i obrnuto: osoba koja je tjeskobna, pod stresom ili nezadovoljna poslom može lošije spavati i teže se odvajati od poslovnih obveza. Na rezultate mogu utjecati i vrsta posla, obiteljske obveze, rad od kuće te mogućnost fleksibilnog početka radnog dana.
Društvo prilagođeno ranoraniocima
Istraživači smatraju da dio poteškoća proizlazi iz nesklada između biološkog i društvenog sata. Škole, uredi i većina drugih obveza organizirani su prema ranom početku dana, što jutarnjim tipovima uglavnom odgovara. Večernji tipovi, međutim, često moraju ustati prije nego što je njihov organizam završio prirodni ciklus spavanja.
Tijekom vikenda zato spavaju duže i pomiču vrijeme odlaska u krevet. Takva razlika između radnih i slobodnih dana naziva se društveni jet lag. Organizam se svakoga vikenda pomakne prema prirodnom ritmu, a u ponedjeljak se ponovno mora naglo vratiti nekoliko sati unatrag.
Autori istraživanja smatraju da bi poslodavci trebali ozbiljnije razmotriti fleksibilno radno vrijeme i različite potrebe zaposlenika. Ne može se svaki posao organizirati prema individualnom kronotipu, ali tamo gdje je moguće pomicanje početka rada, takva bi promjena nekim zaposlenicima mogla olakšati svakodnevno funkcioniranje.
Najvažnija poruka studije nije da s noćnim pticama nešto nije u redu. Njihov se unutarnji sat jednostavno teže uklapa u raspored skrojen prema ranoraniocima, a cijenu tog nesklada katkad plaćaju san, slobodno vrijeme i mentalno zdravlje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....