Ljudi ne znaju da se u riži krije otrov, no ima načina da ga uklonite. Postoje provjerene metode, ovako je spremajte

Riža je jedna od najčešće konzumiranih žitarica na svijetu, ali zbog načina uzgoja često sadrži anorganski arsen, oblik koji je toksičniji i povezuje se s povećanim rizikom od raka kože, pluća i mokraćnog mjehura, kao i s kardiovaskularnim bolestima. Arsen se prirodno nalazi u tlu, zraku i vodi, a riža ga apsorbira osobito kada se uzgaja u poplavljenim poljima, što je standardna metoda navodnjavanja.

Akumulira arsen više od drugih žitarica

Prema riječima Michaela Kleina iz organizacije USA Rice, arsen se može pronaći u gotovo svakoj biljci koja raste u zemlji, no riža ga akumulira više od drugih žitarica. Registrirana dijetetičarka Laura Bishop-Simo objašnjava da riža najčešće apsorbira anorganski arsen, koji je znatno opasniji od organskih oblika.

Dobra vijest je da se arsen može značajno smanjiti pravilnom pripremom, prenosi HealthYahoo.

/Shutterstock

Ispiranje riže i kuhanje u većoj količini vode, nakon čega se višak vode ocijedi, može smanjiti arsen za 40-60 posto, dok metoda prokuhavanja (kratko kuhanje, ispiranje, pa nastavak kuhanja u novoj vodi) uklanja 54-73 posto anorganskog arsena. Ove brojke potvrđuje i FDA‑ina analiza te studije objavljene u International Journal of Environmental Research and Public Health.

Međutim, metoda kuhanja u velikoj količini vode ima i nedostatke: može smanjiti razine važnih mikronutrijenata poput željeza, folata, tiamina i niacina za 50-70 posto, osobito kod obogaćene bijele riže. Gubitak je manji kod smeđe riže, ali ona prirodno sadrži više arsena jer se arsen zadržava u mekinjama i klici.

Arborio imala povišene razine

Izvješće Healthy Babies Bright Futures iz 2025. pokazalo je da su smeđa riža, arborio riža iz Italije i bijela riža s jugoistoka SAD‑a imale povišene razine arsena, dok su sushi riža iz Kalifornije, jasmin i tajlandska jasmin riža imale niže razine teških metala. Testirano je 145 uzoraka, a arsen je pronađen u 100 posto njih.

FDA već desetljećima prati razine arsena u hrani i postavila je granice od 100 ppb za rižine pahuljice za dojenčad, dok WHO i FAO preporučuju 200 ppb za bijelu i 350 ppb za smeđu rižu. Američka riža uglavnom je ispod tih granica.

Stručnjaci naglašavaju da se riža ne treba izbjegavati, nego je važno jesti raznoliku prehranu i povremeno birati žitarice s nižim razinama teških metala, poput kvinoje, ječma ili kus‑kusa.