Magnezij je koristan za ova stanja. Evo popisa vrsta tog minerala, jedan je za umor, drugi za energiju, treći za san...

Novo kliničko istraživanje Sveučilišta Vanderbilt pokazalo je da suplementacija magnezijem može značajno utjecati na sastav crijevne mikrobiote i smanjiti rizik od raka debelog crijeva, posebno kod žena i osoba s odgovarajućim genetskim profilom.

Istraživanje je uključilo 236 odraslih osoba s poviješću polipa debelog crijeva. Sudionici su primali magnezij ili placebo, nakon čega je analizirana njihova crijevna mikrobiota putem uzoraka stolice, rektalnih briseva i tkiva.

Rezultati su pokazali da suplementacija magnezijem značajno povećava brojnost dvaju ključnih bakterijskih vrsta u crijevu – Carnobacterium maltaromaticum i Faecalibacterium prausnitzii, koje imaju sposobnost lokalne sinteze vitamina D te mogu inhibirati nastanak raka debelog crijeva. Ova sinteza vitamina D u crijevima djeluje neovisno o razini vitamina D u krvi i ne ovisi o izlaganju suncu, već pruža lokalnu zaštitu protiv razvoja zloćudnih promjena.

Genetika i spol – ključni čimbenici djelovanja

Učinak magnezija bio je najizraženiji kod žena, što se, prema autorima studije, može objasniti interakcijom estrogena i procesa unosa magnezija na staničnoj razini.

Ovo je prvo ljudsko kliničko istraživanje koje je pokazalo da magnezij može potaknuti rast crijevnih mikroorganizama koji izravno proizvode vitamin D te djeluju zaštitno na crijevnu sluznicu od razvoja zloćudnih bolesti. U žena i osoba s urednom funkcijom TRPM7 gena, dodatni magnezij može biti temelj suvremene, precizne prevencije raka debelog crijeva, dok je kod drugih odgovor složeniji i zahtijeva individualni pristup.

Znanstveni tim Sveučilišta Vanderbilt ističe kako su rezultati ovog istraživanja prekretnica u pristupu prehrambenim preporukama za prevenciju raka, jer povezuju genetiku, spol i crijevni mikrobiom u jedinstvenu strategiju personalizirane zaštite zdravlja visokorizičnih osoba.

Otkrića su objavljena u časopisu The American Journal of Clinical Nutrition uz podršku Nacionalnog instituta za rak SAD-a i Vanderbilt-Ingram Cancer Center fondacije.