Neurolog je upozorio na popularnu noćnu naviku koja bi mogla povećati rizik od demencije: ‘Ovo nikad ne radite‘

Demencija je sindrom, odnosno skup povezanih simptoma, povezanih s progresivnim oslabljivanjem funkcijama mozga, do te mjere da utječe na normalni društveni i intelektualni život oboljele osobe. Premda je najčešća je kod osoba starijih od 65 godina, prve simptome demencije i indikatore moguće je uočiti godinama unazad, a ono što je još bitnije jest činjenica da je oko 45 % slučajeva demencije moguće spriječiti promjenom životnog stila.

Premda svi prvo pomislimo na prestanak pušenja, duže šetnje i zdraviju prehranu - ova preventivna briga uključuje i brigu za sluh - izlaganje glasnoj glazbi, zvukovima...

Dr. Chen, poznatiji kao dr. Bing, upozorio je da to može dovesti do gubitka sluha, što su studije povezale s demencijom, te je otkrio tri stvari koje kao neurolog nikada ne radi, piše Mirror.

Slušalice dalje od kreveta

- Prvo, ne nosim slušalice u krevetu. Ako ste jedna od onih osoba koje spavaju sa slušalicama, pazite da zvuk koji reproducirate bude tih i ne preglasan, jer glasni zvukovi mogu oštetiti dlačice u unutarnjem uhu i s vremenom povećati rizik od gubitka sluha i demencije. - rekao je, dodajući kako su slušalice izrazito nehigijenske.

-Također, nošenje slušalica satima može zarobiti vlagu i bakterije, što povećava rizik od infekcije uha. Ako slušate glasne zvukove tijekom spavanja, to može ometati duboki san i poremetiti limfni sustav, koji je noćni “čistač” mozga koji uklanja toksine.

U prethodnom videu na TikToku, dr. Bing je naveo da je gubitak sluha „jedan od najčešće zanemarenih faktora rizika” za demenciju.

-Čak i blagi gubitak sluha može značajno povećati vaš rizik.

Stoga je važno redovito provjeravati sluh.

-Ako imate problema sa sluhom, ne čekajte – provjerite ga i razmislite o slušnim pomagalima ako je potrebno. Radi se o više od samog sluha; radi se o tome da mozak ostane angažiran i aktivan. - upozorava, prenosi Mirror.

Znanstveno dokazano - oštećenje sluha pojačava rizik od demencije

Prošle godine, stalna Lancet Komisija za prevenciju, intervenciju i skrb o demenciji objavila je rezultate svog izvještaja za 2024. godinu, ističući kako se rizik od demencije može smanjiti rješavanjem promjenjivih faktora rizika. Na konferenciji Alzheimer’s Association u Philadelphiji predstavljene su glavne novosti u odnosu na izvještaj iz 2020.

Komisija, osnovana 2017., analizirala je dokaze o faktorima rizika za demenciju koji se mogu promijeniti, koristeći meta-analize i intervencijske studije. Izvještaj 2024. potvrđuje da se rizik od demencije može smanjiti ako se adresira dvanaest poznatih faktora: nizak stupanj obrazovanja, gubitak sluha, hipertenzija, pušenje, pretilost, depresija, fizička neaktivnost, dijabetes, prekomjerna konzumacija alkohola, traumatska ozljeda mozga, zagađenje zraka i društvena izolacija, prenosi Alzheimer Europe.

Novi izvještaj dodaje i dva nova faktora: visok LDL kolesterol u srednjoj dobi i neliječeni gubitak vida, temeljem velikih kohortnih studija i meta-analiza. Prema podacima iz norveške HUNT studije, čak 45 % budućih slučajeva demencije moglo bi se spriječiti uklanjanjem svih 14 faktora rizika, pri čemu visok LDL kolesterol i neliječeni gubitak vida doprinose 7 % odnosno 2 %.

Komisija preporučuje mjere na populacijskoj razini, poput pristupa kvalitetnom obrazovanju, smanjenja izloženosti zagađenju zraka te dostupnosti slušnih pomagala i pregleda vida.

Na individualnoj razini preporučuje se liječenje depresije, hipertenzije, visokog LDL kolesterola, pretilosti i dijabetesa, prestanak pušenja, smanjenje alkohola te uključivanje u tjelesne, društvene i kognitivne aktivnosti.

Postoji više vrsta demencija

Demencija je sindrom koji uključuje globalni deficit kognicije, što uključuje, između ostalog, funkciju pamćenja. Smanjenje kognicije ne nastaje zbog delirija. Tri elementa obilježavaju kliničku sliku demencije: smanjenje kognicije, nedostaci u sposobnostima prilagodbe (tj. svakodnevnim životnim aktivnostima [ADL] i/ili instrumentalnim životnim aktivnostima [IADL]) te poremećaji u ponašanju.

Pojam „demencija“ tako obuhvaća:Alzheimerovu bolest (AB; ~60 % slučajeva demencije), cerebrovaskularnu demenciju (CVD; ~5 % slučajeva), miješanu demenciju (MD; AB i CVD; ~10 % slučajeva), demenciju Lewyjevih tjelešaca (DLT; ~15 % slučajeva), frontotemporalnu demenciju (FTD; ~5 % slučajeva) i druge (~5 % slučajeva).

Zanimljivo je da unatoč smanjenoj kogniciji i povezanim problemima (npr. poteškoće u pamćenju, poteškoće s integrativnim razmišljanjem i rješavanjem problema, itd.) te smanjenju svakodnevnih i instrumentalnih životnih aktivnosti, novija istraživanja pokazuju da su poremećaji u ponašanju glavni izvor stresa i/ili opterećenja za njegovatelje pacijenata.

U slučaju Alzheimerove bolesti, istaknuti odnos između poremećaja u ponašanju i stresa/tereta za njegovatelja često je glavni okidač za hospitalizaciju pacijenta. Pacijenti s Alzheimerovom bolešću pokazuju različite ponašajne simptome u različitim stadijima bolesti. Najčešći simptomi su: paranoidne misli i poremećaj sna (vrhunac u 5. stadiju GDS-a), te poremećaj aktivnosti i agresivnost (vrhunac u 6. stadiju). Težina simptoma više pokazuje stres njegovatelja nego sama učestalost.

Lewyjeva demencija (DLT) karakteriziraju fluktuirajući kognitivni problemi, rane vizualne halucinacije i poremećaj sna, dok se memorijski problemi javljaju kasnije. Frontotemporalna demencija (FTD) počinje ranije, s neprimjerenim ponašanjem, kompulzivnim navikama, prejedanjem i problemima s govorom, ali rijetko s halucinacijama ili sumanutim mislima.

Ponašajni poremećaji kod svih tipova demencije su glavni izvor stresa za njegovatelje i često dovode do institucionalizacije pacijenata. Liječenje zahtijeva oprez zbog mogućih nuspojava.

Nakon dijagnoze žive u prosjeku 5-9 godina

Demencija se očituje gubitkom pamćenja, pogoršanjem prosuđivanja i emocionalne kontrole, uz promjene u ponašanju. Prema ICD-10 kriterijima, simptomi moraju trajati najmanje šest mjeseci. Najčešća je kod osoba starijih od 65 godina, ali može početi i ranije.

Prosječno preživljavanje od prvih simptoma je 5–9 godina, a kod nekih tipova samo tri godine. Česti su psihotični simptomi (halucinacije 20–30%, deluzije 30–40%) i depresija ili anksioznost (40–50%), koji pogoršavaju prognozu i često zahtijevaju hospitalizaciju. Liječenje psihotičnih simptoma lijekovima nosi rizik nuspojava, uključujući rijetki, ali opasni maligni neuroleptički sindrom. Dementni bolesnici često imaju i kronične bolesti te su osjetljiviji na infekcije, što dodatno otežava dijagnozu.