Sićušne čestice plastike sve češće završavaju u našem tlu, zajedno s opasnim aditivima i zagađivačima. Te su tvari pronađene u prehrambenim kulturama poput salate, pšenice i mrkve, otkrivajući kako plastika i njezini dodaci putuju kroz hranidbeni lanac – sve do vaše salate, pa i vašeg tijela.
Australski biotehnolog za okoliš Joseph Boctor sa Sveučilišta Murdoch predvodio je tim koji je pregledao gotovo 200 znanstvenih radova kako bi pratio kako plastika i kemikalije od kojih je izrađena završavaju na poljoprivrednim površinama i svježim namirnicama, piše Science Alert
Znanstvenici procjenjuju da u Europi i Sjevernoj Americi stotine tisuća tona mikroplastike godišnje završe u poljoprivrednom tlu.
„Kao dugoročno skladište, tlo s vremenom akumulira ove tvrdokorne zagađivače. Procjenjuje se da se samo u britansko tlo godišnje unese oko 22.500 tona mikroplastike putem gnojiva i dodataka,“ navodi tim.
Jedna od glavnih metoda koja doprinosi ovom problemu je plastično malčiranje – tehnika kod koje se preko tla postavljaju plastične folije kako bi se spriječio rast korova, zadržala vlaga i održala stabilna temperatura tla. Iako značajno povećava urod i učinkovitost korištenja vode, sve šira primjena ove metode učinila ju je i glavnim izvorom mikro- i nanoplastike u poljoprivrednim tlima, potvrđeno je u brojnim istraživanjima.
Mulj iz kanalizacije
Boctorov tim također je identificirao mulj iz kanalizacije, biosolide i organska gnojiva kao dodatne izvore mikroplastike u žitaricama i povrću koje konzumiramo.
Mikroplastika ulazi u biljke na više načina: kroz endocitozu – kada stanice, osobito one u korijenu, „gutaju“ tvari iz okoline; putem lišća, kroz pore koje upijaju plastiku iz zraka; te kroz vodu koju biljke povlače iz tla.
„Poljoprivredna zemljišta postaju rezervoari plastike,“ upozorava Boctor. Zabrinut je zbog manjka transparentnosti i istraživanja o mikroplastici, kao i zbog plastičnih dodataka koji često prate te čestice. Istraživanja pokazuju da oni mogu ugroziti globalnu poljoprivrednu proizvodnju, ali i ljudsko zdravlje.
U ljudskom tijelu mikro- i nanoplastične čestice povezane su s nizom zdravstvenih problema: muškom neplodnošću, oštećenjem srca i krvnih žila, hormonalnim poremećajima, degeneracijom neurona u mozgu i oštećenjem DNK. Posebno zabrinjavaju podaci da se kemikalije iz plastike mogu prenijeti s majke na dijete putem posteljice.
Neki dodaci plastici među najopasnijima uključuju ftalate, povezane s hormonskim i reproduktivnim poremećajima, te PBDE (polibromirane difenil etere) – retardante gorenja povezane s povećanim rizikom od smrtnosti od raka, a u pokusima na glodavcima pokazano je da toksično djeluju na jetru, štitnjaču te reproduktivni i imunosni sustav.
„Ovim pregledom pokušavamo skrenuti pozornost na ovu tiho rastuću prijetnju i prozvati regulatore… plastična kriza je izmakla kontroli, a ljudsko zdravlje je izloženo,“ zaključuje Boctor.
„Ovo nisu daleki scenariji – već se odvijaju unutar bioloških sustava – tiho i sustavno", piše Science Alert.
Cijelo izvješće objavljeno je u časopisu Environmental Sciences Europe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....