Pojeli ste jaja zaražena salmonelom, sir kontaminiran listerijom ili voće i povrće opterećeno pesticidima zbog čega ste imali zdravstvene poteškoće. U takvim situacijama prirodno se postavlja pitanje – tko snosi odgovornost kada neispravan proizvod ugrozi zdravlje potrošača? Pitanje odgovornosti za zdravstvene posljedice uzrokovane neispravnim proizvodima posebno je važno u području sigurnosti hrane, gdje zaštita zdravlja potrošača predstavlja temeljnu obvezu svih sudionika u lancu opskrbe hranom. U slučajevima kada proizvod koji je stavljen na tržište izazove zdravstvene probleme, odgovornost prvenstveno snosi subjekt u poslovanju s hranom koji je takav proizvod proizveo, preradio, distribuirao ili stavio na tržište, pri čemu su njegova prava i obveze detaljno uređeni nacionalnim i europskim zakonodavstvom.
-Subjekt u poslovanju s hranom odgovoran je za stavljanje sigurne hrane na tržište. Stavljanje na tržište znači držanje hrane ili hrane za životinje s ciljem prodaje, uključujući ponudu za prodaju ili svaki drugi oblik prijenosa, bez obzira na to je li besplatan ili nije, te prodaju, distribuciju i druge oblike prijenosa kao takve.
Ako subjekt u poslovanju s hranom smatra ili ima razloga vjerovati da hrana koju je uvezao, proizveo, preradio, izradio ili distribuirao ne ispunjava zahtjeve sigurnosti hrane, odmah pokreće postupak povlačenja te hrane s tržišta kada ta hrana više nije pod njegovom neposrednom kontrolom i o tome obavještava nadležna tijela. Ako je hrana već stigla do potrošača, subjekt u poslovanju s hranom učinkovito i točno obavješćuje potrošače o razlogu njezinoga povlačenja i, ako je potrebno, od potrošača traži povrat hrane kojom su već opskrbljeni kada ostale mjere nisu dovoljne za postizanje visoke razine zdravstvene zaštite.
Dakle, subjekti u poslovanju s hranom dužni su na tržište stavljati samo sigurnu hranu, tj. onu hranu koja neće dovesti do štetnih posljedica za zdravlje. Osim za samu hranu, subjekt je odgovoran i za podatke koji su označeni na hrani iz razloga što nepravilno rukovanje hranom koje može biti posljedica netočnih informacija, može dovesti do štetnih posljedica na zdravlje, pojašnjavaju iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu.
Na razini EU-a ovo je područje regulirano s mnogobrojnim propisima. Temeljni propis EU-a o sigurnosti hrane u kojem je definirano da su subjekti u poslovanju s hranom (proizvođači, distributeri, trgovci) primarno odgovorni za sigurnost hrane koju stavljaju na tržište je Uredba (EZ) br. 178/2002 (Opći zakon o hrani). U ovom se zakonodavno aktu navodi i da se hrana se ne smije staviti na tržište ako je nesigurna (opasna za zdravlje ili neprikladna za prehranu ljudi). Kako alati kojima se to postiže navedeni su sljedivost (Traceability), što znači da subjekti moraju biti sposobni identificirati od koga su nabavili hranu i kome su je isporučili ("jedan korak unatrag, jedan korak unaprijed") i provesti povlačenje i opoziv što znači da su subjekti dužni nesigurnu hranu povući s tržišta i, ako je potrebno, opozvati od potrošača te obavijestiti nadležna tijela.
Ovaj se propis direktno primjenjuje u Hrvatskoj. Osim njega kod nas se primjenjuje više zakonskih akata, ali temeljni su Zakon o hrani (18/23) u kojem su utvrđena nadležna tijela, obveze subjekata u poslovanju s hranom (uvođenje sustava samokontrole, načela HACCP-a), službene kontrole te prekršajne odredbe, Zakon o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu (NN 83/22) koji propisuje obveze subjekata u pogledu higijene hrane i mikrobioloških kriterija (provedba Uredbe EZ 852/2004), te Zakon o informiranju potrošača o hrani (NN 56/13, 14/14, 56/16) kojim se uređuje odgovornost za točnost deklaracija, označavanje alergena i nutritivnih vrijednosti, usklađen s Uredbom (EU) br. 1169/2011.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....