Divlji luk, poznat i kao medvjeđi ili šumski luk (Allium ursinum), jedna je od najcjenjenijih samoniklih biljaka proljeća. Često se naziva i “zelenim antibiotikom”, a mnogi ga smatraju čak ljekovitijim od češnjaka. Njegova sezona kratko traje, tek oko dva mjeseca.
Raste u vlažnim, sjenovitim šumama, uz potoke i na područjima gdje nema onečišćenja, a u Hrvatskoj ga ima u gotovo svim krajevima, uključujući i Dalmaciju, osobito u vlažnijim dijelovima Zagore, uz izvore i hladnije šumske predjele.
Srijemuš je iznimno bogat vitaminom C, vitaminom A, mineralima poput željeza, kalcija, magnezija i folne kiseline te snažnim sumpornim spojevima poput allicina, zbog kojih djeluje antibakterijski, antivirusno i protuupalno.
Izbacuje toksine
Smatra se prirodnim detoksikatorom jer pomaže tijelu da izbaci toksine i masnoće, potiče probavu, smanjuje nadutost i jača imunitet.
Redovita konzumacija povezuje se sa snižavanjem krvnog tlaka, boljom regulacijom šećera u krvi, smanjenjem proljetnog umora i manjim rizikom od kardiovaskularnih bolesti. Iako ima intenzivniji miris od češnjaka, okus mu je nježniji, a “poslijeokus” blaži, pa ga mnogi lakše podnose.
Mladi i sočni listovi
Najbolje vrijeme za branje je od ožujka do svibnja, dok su listovi mladi i sočni. Nakon cvatnje postaju tvrđi i gube dio arome. Srijemuš raste u velikim skupinama i lako ga je prepoznati po mirisu češnjaka koji se oslobađa kad se list zgnječi među prstima. Upravo taj miris najvažniji je alat pri prepoznavanju, jer se srijemuš može zamijeniti s dva iznimno otrovna dvojnika – đurđicom i mrazovcem.
Đurđica ima slične listove, ali nema miris luka, dok je mrazovac, poznat i kao “biljni arsen”, jedna od najotrovnijih biljaka u Europi. Svi njegovi dijelovi sadrže alkaloide koji mogu izazvati teška trovanja, a simptomi uključuju peckanje usana, bol u želucu, povraćanje, proljev, usporen rad srca, probleme s disanjem pa čak i smrt. Zato se srijemuš uvijek bere polako, bez žurbe, list po list, uz obaveznu provjeru mirisa.
Salate, juhe, omleti...
U kuhinji je srijemuš iznimno svestran. Može se koristiti svjež u salatama, dodavati u juhe, variva, rižota, tjestenine, omlete i namaze. Od njega se pripremaju pesto, aromatični maslaci, pa čak i tijesto za domaću tjesteninu. Može se sušiti, zamrzavati ili čuvati u ulju, a mnogi ga sade i u vlastitom vrtu jer je nezahtjevan i lako se primi ako se presađuje s lukovicom.
Iako je riječ o iznimno korisnoj biljci, važno je biti umjeren u konzumaciji, osobito kod osoba koje imaju alergije ili kronične zdravstvene probleme. Najvažnije je, međutim, brati ga odgovorno i sigurno, jer pogrešna identifikacija može imati ozbiljne posljedice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....