Ako prošetamo ulicom, vidjet ćemo bezbroj lica - bilo nasmiješenih, bilo onih zabrinutih, pognute glave. Ponekog ćemo poželjeti pitati, što ti se to dogodilo, da si tako natmuren. Možda ćemo ga poželjeti i zagrliti, ili porazgovarati s njim. Oni nasmijani možda će i nama izvući osmijeh na lice, a ako nismo "u dobro" sa sobom, možda će nas taj osmijeh i pecnuti. Većinom nas više iznenade oni nasmijani, no oni natmureni. Promatramo ih nekako čudno, nehotice i ljubomorno - i čudimo se tom otvorenom pokazivanju zadovoljstva, toj ljubavi prema životu - i prema sebi.
Istina je da ni oni nasmiješeni nisu imuni na sram. Sram je čovjeku urođena emocija, zbijena ispod slojeva drugih obrambenih mehanizama - i dok nam je u prošlosti služio za preživljavanje, kako ne bismo bili izdvojeni od skupine i osuđeni time na neizbježnu smrt - danas je prepreka. I upravo u sramu leži ključ brojnih dijagnoza kojima danas lijek tražimo u raznim antidepresivima i anksioliticima.
Za sram su vezana sva naša pogrešna uvjerenja - da nismo dovoljno dobri, da nismo cjeloviti, da skrivamo neku groznu tajnu - koja bi, kad bi dopustili sebi biti potpuno viđeni - prestravila i otjerala onog kojem smo se izložili. Sram je satkan od svih etiketa koje su nam negdje, kroz djetinjstvo i odrastanje prišili drugi, a mi smo zatim nastavili ušivati na njih nove riječi - jeku onih starih koje smo slušali.
Mnogi psihički poremećaji utemeljeni su u sramu
Većina poremećaja osobnosti, poput narcisoidnog ili antisocijalnog, kao svoju temeljnu, izvornu ranu ima sram. Kasnije se ta rana krpa odsustvom empatije, grandioznim egom, nestvarnom slikom o sebi - koja se održava kako sram ispod ne bi krvario.
Anksioznost, situacijama nesrazmjeran osjećaj brige i odgovornosti od kojeg se ne može pobjeći, a od kojeg se mahnito trči - također u sebi skriva sram. Zbog toga je tako teško pobjeći anksioznosti - jer bježeći od nje, nismo ni svjesni da sram grčevito držimo u rukama, umjesto da ga otpustimo. Sram koji izaziva anksioznost je sram vezan za naše sposobnosti - za to da nešto nećemo uspjeti riješiti, da će nas zadesiti kakva grozna situacija kojoj mi nećemo vidjeti izlaza. Anksioznost proistječe iz srama da nismo dovoljno jaki, ni sposobni da se uhvatimo u koštac s životom. Temelj tog srama je odsustvo vjere u sebe.
Sram kod depresije je pak poput teškog, ali prozirnog plašta kojeg odbijamo skinuti, iako se ispod njega nazire svijet oko nas. To je sram vezan za identitet - onaj kojim smo se pokrili, da nas drugi ne vide onakvima kakvima jesmo - misleći da smo nevažni, nedovoljno vrijedni, neispravni. U njega se toliko fino uljuljamo, pristavši promatrati svijet ispod plašta - bez mogućnosti da ga vidimo u njegovim stvarnim bojama. Tek kad odlučimo skinuti plašt koji svijetu daje siv ton, vidimo svu tu puninu žute, zelene, ljubičaste. Temelj ovog srama je odsustvo vjere u život.
I da se vratimo na one ljude s početka naše priče - koji gradom koračaju uz smijeh. Neki od njih imali su sreću da se u njima još od djetinjstva posadilo zrno vjere u sebe, koje je kasnije proklijalo, propupalo - i izraslo u cvijeće koje oni sad zalijevaju. No većina ih je morala naučiti sama nacrtati svoj osmijeh - ili ga barem vratiti. Što znači - trebalo je zasući rukave, i napraviti rezove na sebi kako bi se uspjelo doći do mjesta gdje je skriven sram. A onda raditi na njemu - mjesecima, godinama.
Kako možemo sami riješiti anksioznost i depresiju?
U većini slučajeva - mislit ćemo da nam je potreban psihoterapeut, psihijatar - i on će zaista biti potreban ukoliko je problem poprilično dubok i težak, ali, nešto ipak možemo napraviti sami, i dati si šansu. Mijenjati zastarjela uvjerenja i poput zmije presvlačiti kožu, odbacivati sve što nam više ne koristi. I naučiti voljeti sebe - jer to je proces. Svog partnera niste zavoljeli prvog dana, ako i jeste, kad ste ga već upoznali - ipak se moralo potruditi naučiti ga voljeti kao cjelinu.
Napominjemo da nisu sve životne situacije iste, i neke će zahtijevati stručno vodstvo, ali, bilo da želite na svojim emocionalnim problemima raditi sami, ili biti vođeni drugom osobom - jedna stvar ostaje ista - oboje će zahtijevati samospoznaju i proces upoznavanja sebe.
Prepoznajte glas unutarnjeg kritičara
Glas koji vam govori da niste dovoljno dobri, da se ne trudite dovoljno, glas zbog kojeg radite bez predaha jer se bojite njegovih kritika. Glas koji vam govori i da niste vrijedni ljubavi, da je s vama nešto potpuno krivo. To nije vaš glas. To je eho svih onih koji su vam ovakva uvjerenja usadili. Treba ga prepoznati. Valja dati sebi vremena, pa s vremena na vrijeme, kad se takav glas pojavi i mi ga prepoznamo, zapisati što nam govori. Tako možemo vidjeti i gdje je naš sram ukorijenjen, i za koga.
A zatim s tim glasom treba postupati kao s djetetom - spoznati da je to dijete koje nije dobilo ljubav i pažnju, koje se ljuti jer se boji. I taj glas ćete, prihvativši ga i ne tjerajući ga, ali i ne reagirajući - mijenjati. Pričajte sebi nježno, postavite svoje afirmacije. Svaku takvu rečenicu - obrnite. Ako čujete glas, nisi dovoljno radila i ne možeš se odmoriti - preokrenite to. Recite sebi - dopuštam si osjetiti umor. Dopuštam sebi da se odmorim kako bih imala snage i volje za život.
Spoznajte gdje ste zaleđeni
Prepoznajte gdje je vaš sram, dopustite si da ga osjetite - bilo da se on iskazuje kao grč ili čvor u želucu, bilo kao odsijecanje nogu ili slabost, spoznajte koje ga situacije aktiviraju. Možda će se taj osjećaj pojaviti kad se trebate zahvaliti, možda kad trebate pokazati nježnost, ako je u djetinjstvu ona za vas bila slabost ili prijetnja. Možda će se vaš sram pojaviti kad treba plesati, smijati se ili biti spontan - jer ste uvijek bili ismijavani kad ste bili autentični. Možda se sram pojavi uvijek kad se treba odvažiti na poslovni ili akademski korak, jer ste bili podcjenjivani. Često će se sram pojaviti i onda kad treba napraviti nešto za sebe - ako su vas uvijek prikazivali kao sebične.
Najbitnije je da se s tim osjećajem upoznate, da ga ne tjerate, ne zalijevate alkoholom, ne gurate u sebe pružajući istovremeno, umjesto sebi - tu ruku drugima. Svi bježimo od srama - ali vaš je zadatak da se s njim suočite. Ugostite ga kao prijatelja, popričajte s njim, upoznajte se, nasmijite. A zatim ga, baš kao i gosta - u dobrim namjerama ispratite iz kuće.
Postupno se izlažite sramu
Za liječenje opsesivno kompulzivnog poremećaja, čija su srž nametljive misli koje uzrokuju jak sram, strah, nelagodu i gađenje, koristi se terapija ERP - ekspozicija i prevencija odgovora. Kroz ovu se terapiju osoba postupno izlaže sadržaju koji stvara nametljive misli. Ako se osoba boji da će nekoga ozlijediti - ona se polako izlaže slikama nasilja. Isprve, to je mučno te može stvoriti još jače opsesivne misli, ali kako terapija napreduje - osoba se uči kontroli, sve dok osjećaj srama i straha ne izostanu, ili se značajno ne umanje, a samim tim, i isti sadržaj više ne budi strašne misli.
To je ono što se treba učiniti kako bi se izborilo s anksioznošću. Ako mjesecima sanjate o odlasku u teretanu, ali se bojite da će vam se smijati, da ćete ispasti glupi pred silinom zgodnih, mišićavih muškaraca i žena koje "znaju što rade" - ono što trebate napraviti jest upravo to - spremiti svoju torbu za trening, i odvažiti se. Stati na spravu za vježbanje, iako nam je prvi put, i iako je teretana puna. Iako će vam koljena klecati - napravite tu vježbu. Tako razbijate stare obrasce, učite se smijehu - ako i pogriješite, nasmijte se, baš kao što bi se nasmijali da gledate prijatelja.
Strah od pogreške također je utemeljen u sramu - ne bojte se pogriješiti. Zapamtite da je bitnije da budete autentični, nego savršeni. Stremiti ka savršenstvu oduzima nam sposobnost uživanja u sadašnjem trenutku, jer kad nećemo stremimo, naša je glava, kao i pogled - uvijek uperena prema gore - prema budućnosti.
Ako je vaš sram vezan uz fizički izgled - objavite fotografiju a da je prethodno ne uređujete. Izađite van bez šminke, makar i do trgovine. Učite se biti svoji - bez oslanjanja na vanjsku pomoć, bila ona u raznim beauty filterima ili kozmetičkim proizvodima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....