Prema službenim podacima CroDiab registra, u 2023. godini bilo je oko 395.000 osoba s dijagnozom šećerne bolesti (dijabetesa) u Hrvatskoj. Međutim zbog nedijagnosticiranih slučajeva i procjena stručnjaka, ukupan broj oboljelih je znatno veći – više od 600.000 do čak oko 700.000 ljudi. To znači da svaka osma do deveta odrasla osoba u zemlji ima dijabetes ili ga još ne zna dijagnosticiranog, pa je razumijevanje veze između inzulinske rezistencije i dijabetesa ključno za prevenciju i rano prepoznavanje bolesti.
Kad tijelo prestane reagirati na inzulin
Otpornost na inzulin znači da tijelo ne reagira normalno na inzulin, hormon koji pomaže stanicama da koriste šećer iz krvi za energiju, a najviše su pogođeni jetra, mišići i masno tkivo. Zbog toga šećer iz krvi ostaje duže povišen, gušterača proizvodi sve više inzulina, što može dovesti do tipa 2 dijabetesa, povišenog krvnog tlaka, neuravnoteženih masnoća u krvi, masne jetre i povećanog rizika od upala i zgrušavanja krvi.
Glavni način prevencije i liječenja otpornosti na inzulin je promjena životnog stila kroz zdravu prehranu, smanjenje šećera i jednostavnih ugljikohidrata, redovita tjelesna aktivnost i, po potrebi, primjena lijekova koji poboljšavaju odgovor tijela na inzulin.
Češće se javlja kod pretilih
Inzulinska rezistencija i predijabetes češće se javljaju kod osoba koje imaju određene rizične čimbenike. Najčešće su to ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom ili velikim strukom, ali rizik raste i s dobi, osobito nakon 35. godine. Iako djeca i tinejdžeri također mogu razviti inzulinsku rezistenciju, starija dob povećava vjerojatnost.
Na razvoj inzulinske rezistencije utječe i način života – nedostatak tjelesne aktivnosti i pušenje, uključujući pasivno izlaganje dimu, dodatno povećavaju rizik. Žene koje su imale gestacijski dijabetes ili rodile bebu težu od 4 kg imaju veću vjerojatnost da kasnije razviju inzulinsku rezistenciju.
Osim toga, određene bolesti poput policističnih jajnika, Cushingova sindroma, akromegalije, apneje u snu, pa čak i posljedice virusnih infekcija poput COVID-19, mogu povećati osjetljivost na inzulin. Dugotrajna primjena nekih lijekova, primjerice kortikosteroida, određenih antipsihotika ili lijekova za HIV, također može doprinijeti problemu.
Neke od ovih karakteristika, poput dobi, obiteljske povijesti ili etničke pripadnosti, ne možemo promijeniti, ali značajan dio rizika možemo kontrolirati promjenama životnog stila. Održavanje zdrave tjelesne težine, redovita tjelesna aktivnost i prestanak pušenja dokazano smanjuju šanse za razvoj inzulinske rezistencije i predijabetesa.
Glavna posljedica rezistencije je dijabetes tipa 2
Najpouzdanija, odnosno "zlatna" metoda za mjerenje inzulinske rezistencije je tzv. hyperinsulinemic-euglycemic clamp tehnika, koja se koristi u istraživanjima, ali je u svakodnevnoj kliničkoj praksi nepraktična. Umjesto toga, liječnici se često oslanjaju na jednostavnije pokazatelje inzulinske rezistencije, poput HOMA-IR, HOMA2, QUICKI, razine triglicerida u krvi ili omjera triglicerida i HDL kolesterola. Također se mogu koristiti testovi koji prate odgovor inzulina ili šećera u krvi nakon unosa glukoze.
Glavna posljedica inzulinske rezistencije je dijabetes tipa 2. Smatra se da inzulinska rezistencija prethodi razvoju dijabetesa i to obično 10 do 15 godina unaprijed. U osnovi, tijelo ne može učinkovito "ubaciti" šećer u mišiće i druge osjetljive stanice jer su otporne na inzulin.
Zbog toga, kad se unosi previše kalorija, gušterača mora proizvoditi sve više inzulina da održi razinu šećera pod kontrolom, što dodatno pogoršava inzulinsku rezistenciju. Taj začarani krug traje sve dok stanice gušterače više ne mogu proizvesti dovoljno inzulina, što dovodi do povišenog šećera u krvi. U tom procesu često dolazi i do debljanja, iako ono više ovisi o prekomjernom unosu kalorija nego samoj visokoj razini inzulina, prenosi NIH.
Otpor na inzulin može se pojaviti i kod pacijenata koji primaju inzulin izvana. Ako netko treba više od 1 jedinice inzulina po kilogramu tjelesne težine dnevno da bi održao razinu šećera pod kontrolom, smatra se da je inzulinski otporan. Ako dnevno treba više od 200 jedinica, smatra se da je riječ o teškom inzulinskom otporniku.
Može dovesti do raznih oštećenja
Osim dijabetesa tipa 2, inzulinska rezistencija povezana je i s drugim stanjima poput debljine, kardiovaskularnih bolesti, masne jetre (NAFLD), metaboličkog sindroma i policističnih jajnika (PCOS). S vremenom, komplikacije dijabetesa – poput oštećenja živaca, očiju i bubrega, ali i bolesti srca, moždanih udara i problema s perifernim žilama – postaju glavni razlog povećanih troškova zdravstvene zaštite.
Najvažniji način liječenja inzulinske rezistencije su promjene životnog stila. To uključuje pravilnu prehranu s manjim unosom kalorija i izbjegavanjem ugljikohidrata koji izazivaju prevelik porast inzulina te tjelesnu aktivnost, koja troši energiju i poboljšava osjetljivost mišića na inzulin. U nekim slučajevima koriste se i lijekovi koji poboljšavaju odgovor tijela na inzulin i smanjuju potrebu za njim.
Ovih sedam simptoma ljudi često previde
Umor i slabost – često se misli da je zbog stresa, premalo sna ili napornog života, a zapravo može biti zbog lošeg ulaska šećera u stanice.
Povećana glad, posebno za slatkim ili ugljikohidratima – mnogi misle da je samo loša prehrambena navika ili slab karakter, a zapravo tijelo traži energiju zbog inzulinskog otpora.
Tamne mrlje na koži (acanthosis nigricans) – ljudi ih često smatraju "prljavštinom" ili pigmentacijom, a to je znak visokog inzulina u krvi.
Naglo debljanje oko trbuha – mnogi misle da je to zbog loše prehrane ili nedostatka vježbe, a često je metabolički problem povezan s inzulinskom rezistencijom.
Glavobolje ili zamagljen vid – ljudi često misle da je to migrena, stres ili umor od očiju, a može biti znak visokog šećera.
Neredoviti menstrualni ciklus ili hormonske poteškoće (PCOS kod žena) – može se pripisati "normalnoj hormonalnoj neravnoteži", dok inzulinska rezistencija često stoji u pozadini.
Povišen krvni tlak ili povišen kolesterol – često se smatra "nasljednim problemom" ili starošću, a inzulinska rezistencija je čest uzrok.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....