Mnogi pacijenti s bubrežnim problemima često se pitaju koje namirnice smiju konzumirati, a koje bi trebali izbjegavati. Nedavno je na TikToku prof. dr. Nikolina Bašić Jukić, internistica-nefrologinja i voditeljica Odjela za transplantaciju bubrega u KBC-u Zagreb, dala nekoliko praktičnih savjeta o konzumaciji majoneze i kečapa kod osoba s bubrežnim bolestima.
Prvo je istaknula da te namirnice nisu zabranjene, ali ni previše poželjne kod težih bubrežnih bolesti.
– Majoneza i kečap nisu zabranjeni kod bubrežne bolesti, ali sve ovisi o stadiju bolesti. Ne smijete zaboraviti da se kečap radi od rajčice, a rajčica sadrži veliku količinu kalija, koji je opasan za pacijente u završnom stadiju kronične bubrežne bolesti ili za one sklone hiperkalijemiji.
Dodala je i kako je najproblematičnija količina natrija.
– Osim toga, kečap može imati i veliku količinu natrija, pa ako imate hipertenziju, može doći do dodatnog opterećenja natrijem.
Majoneza zvuči kao zdravija alternativa, ali zapravo ne razlikuje se previše od kečapa.
– Majoneza, gledajući po sadržaju kalija, jest bolja alternativa, dok sadržaj natrija varira – nekad više, nekad manje. No problem kod majoneze je to što je vrlo masna, što predstavlja rizik za osobe s visokim kardiovaskularnim rizikom. Zbog toga se preporučuje umjereno konzumiranje, slično kao i kod kečapa.
Nefrologinja ističe kako ne treba pretjerivati – ni sa zabranama ni s konzumacijom.
– Ako ih baš želite jesti, neka to bude u vrlo ograničenoj količini. Ne zaboravite da konzumacijom kečapa možete unijeti praktički dnevnu količinu kalija, a sve preko toga predstavlja dodatno opterećenje. U životu nije dobro uvoditi potpune zabrane – budite umjereni i pazite na količinu.
Prof. dr. Bašić Jukić istaknula je da pravilna prehrana i pažnja s unosom kalija i natrija mogu značajno pomoći pacijentima s bubrežnim bolestima, ali da je uvijek ključno konzultirati se sa svojim nefrologom prije uvođenja bilo kakvih promjena u prehranu.
Natrij je povezan s visokim krvnim tlakom
Natrij nije važan samo za održavanje ravnoteže tekućina u tijelu, već je kroz povijest imao i veliko ekonomsko, vjersko i simbolično značenje. Ideja da je sol korisna bila je toliko snažna da su, iako su prve studije o vezi između manjeg unosa natrija i snižavanja krvnog tlaka rađene još 1948., tek nakon gotovo 40 godina stručnjaci i međunarodna zajednica počeli ozbiljno povezivati unos soli s razvojem povišenog krvnog tlaka.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, ograničenje unosa natrija na manje od 2,3 g dnevno (što odgovara otprilike 5,8 g soli) smatra se jednom od najučinkovitijih mjera za poboljšanje zdravlja populacije. Dokazi pokazuju da veći unos natrija povećava krvni tlak, a time i rizik od bolesti srca i krvnih žila.
Ipak, neka novija istraživanja dovode u pitanje koliko je stvarna korist niske soli kod potpuno zdravih ljudi. Na primjer, u jednoj velikoj studiji u kojoj je sudjelovalo više od 100.000 ljudi iz 18 zemalja, veći unos soli bio je povezan s višim krvnim tlakom i lošijim ishodima za srce i krvne žile. S druge strane, unos soli manji od 3 g dnevno također je pokazao veći rizik za srce, što je stvorilo tzv. U-oblikovan odnos između unosa soli i smrtnosti.
Međutim, takve studije imaju određene metodološke probleme: ljudi koji su već bolesni ili pothranjeni mogu konzumirati manje soli, a neki podaci prikupljeni su samo jednom analizom urina, što ne odražava stvarni unos soli.
Kod pacijenata s kroničnom bubrežnom bolesti (CKD) povišen krvni tlak je česta pojava i obično se smatra izravnom posljedicom osjetljivosti na natrij. Zbog toga se dijeta s niskim unosom soli smatra osnovnim dijelom liječenja povišenog krvnog tlaka kod tih pacijenata.
Kako sol i zadržavanje vode utječu na krvni tlak kod kronične bubrežne bolesti (CKD)
Kod ljudi s kroničnom bubrežnom bolešću, sol i voda igraju ključnu ulogu u razvoju visokog krvnog tlaka. Normalno, kad pojedemo puno soli, natrij u krvi privremeno raste. Tada tijelo "povlači" vodu iz stanica u krv i ostale tekućine izvan stanica kako bi razrijedilo natrij i vratilo ga na normalnu razinu. Povećana razina natrija također potiče osjećaj žeđi, pa pijemo više vode, a tijelo otpušta hormon koji pomaže zadržati vodu i ponovno uravnotežiti natrij.
Kod zdravih ljudi, tijelo može regulirati sol i vodu putem bubrega i hormona, ali kod osoba s CKD-om taj mehanizam ne radi optimalno. Bubrezi nisu u mogućnosti pravilno izlučiti natrij i vodu, pa tijelo "proširuje" tekućine izvan stanica kako bi održalo ravnotežu. To povećanje tekućine podiže krvni tlak i često je jedna od prvih stvari koja se primijeti kod CKD pacijenata.
Iako se volumen tekućine povećava, kod CKD-a tijelo pogrešno aktivira hormonalne sustave koji su zaduženi za krvni tlak (renin-angiotenzin-aldosteron sustav). To dodatno sužava krvne žile i zadržava natrij, što dodatno povećava krvni tlak. Ukratko, bubrezi i hormoni kod CKD pacijenata rade protiv nas, pa sol i voda imaju jači utjecaj na krvni tlak nego kod zdravih ljudi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....