Žena odlučila ostaviti se slatkiša i počela voditi dnevnik, nije dobro završilo. Stručnjaci: ‘Nije riječ o ovisnosti‘

Slatkiši su oduvijek bili moj najtoksičniji odnos. Prije mjesec dana odlučila sam da ćemo šećer i ja zauvijek raskrstiti. Nije mi bilo nimalo lako.

Od malih nogu, nakon svakog obroka "morala" sam uzeti barem kockicu čokolade (a često i nekoliko pločica, nemojmo se lagati).

Slatko je uvijek bilo tu: s učenjem, sa stresom, s radošću.

Međutim, ovaj put sam odlučila - nema više ponoćnih dostava palačinki sa šlagom, nema više čokoladica na poslu, nema više kolača na zabavama, pa čak ni šećera u kavi.

Ovo je moj mali dnevnik odvikavanja od šećera i pokušaja prekida s najslađom "ovisnošću", piše Kristina Kljajić za BBC.

"Unos šećera ne može se izjednačiti s unosom psihoaktivnih tvari koje uzrokuju ovisnost, o kojima govorimo klasičnom medicinskom terminologijom. Međutim, konzumacija šećera podiže razinu dopamina i time izaziva osjećaj zadovoljstva, sličan osjećaju nakon konzumiranja nekih psihoaktivnih tvari", kaže endokrinologinja Nataša Rajković.

Dopamin je neurotransmiter, što znači da je kemikalija koja prenosi poruke između živaca u mozgu.

Šećeri se dodaju nekim prerađenim namirnicama kako bi bile ukusnije, masnije i "izdašnije", a njihov učinak nije samo na nepcu, nego i u mozgu.

Zbog snažne stimulacije centra za nagrađivanje, znanstvenici desetljećima raspravljaju o tome je li moguće razviti ovisnost o šećeru.

Istraživanja provedena tijekom posljednjih pet godina pokazala su da prehrana s više od 150 grama šećera dnevno smanjuje osjetljivost na inzulin i povećava rizik od visokog krvnog tlaka i kolesterola.

"Problem nije samo u tome što šećer utječe na razinu inzulina, nego i u tome što može dovesti do dijabetesa. Velike količine slatkiša utječu na metabolizam masnih kiselina i triglicerida, a to može uzrokovati povišeni kolesterol, masnu jetru i metaboličke poremećaje", objašnjava nutricionist Đorđe Pejić za BBC.

 Prvi dan: Kakav je odnos između šećera i dopamina?

Prvog dana sam uglavnom jela povrće i pila vodu.  Izbjegavala sam kavu, kako ne bih bila u iskušenju da je zasladim.

Oko podne počela je nervoza. Hodala sam po uredu, gledajući kutiju s keksima na stolu.

Jedan od kolega rekao je da ide u trgovinu i pitao me želim li nešto slatko.

"Želim sve", pomislila sam u sebi.

"Ne, hvala, ovih dana izbjegavam slatkiše", rekla sam naglas, osjećajući se nezadovoljno.

Kada jedemo šećer, osjećamo zadovoljstvo jer saharoza aktivira receptore slatkog okusa u ustima. Kada smo izloženi podražaju nagrade, mozak reagira lučenjem dopamina, ali vrlo brzo ulazimo u taj začarani krug jer želimo ponovno dobiti to zadovoljstvo kao kada smo uzeli šećer", kaže Pejić.

Pokusi na životinjama i ljudima pokazali su koliko snažno šećer aktivira puteve nagrađivanja. Šećer ih može aktivirati bilo da se osjeća u ustima ili se izlučuje u krvotok, što su pokazala istraživanja na miševima.

"Postoji određena vrsta tolerancije na unos ugljikohidrata i zato su nam potrebne veće količine da bismo dobili učinak zadovoljstva", kaže Rajković.

Ugljikohidrati su ključni dio prehrane za energiju za tijelo, a nalaze se u namirnicama poput kruha, žitarica, voća, povrća i mliječnih proizvoda.

"U rijetkim situacijama kod ljudi koji imaju inzulinsku rezistenciju, unos šećera može dovesti do pada šećera u krvi i potrebe da ponovno pojedu nešto slatko, što nalikuje fizičkoj ovisnosti o slatkišima", kaže liječnik.

Ali, nastavlja, to samo nalikuje i nije identično fizičkoj ovisnosti o psihoaktivnim tvarima.

Inzulinska rezistencija je metabolički poremećaj u kojem stanice postaju neosjetljive na inzulin, hormon koji regulira razinu šećera u krvi.

Upravo inzulinska rezistencija i niža kvaliteta stanica gušterače koje proizvode inzulin razlog su razvoja dijabetesa tipa 2 ili dijabetesa, kaže dr. Rajković za BBC.

Dijabetes tipa 2, često nazivan dijabetesom odraslih, česta je bolest kod koje tijelo nije u stanju pravilno iskoristiti šećer u tijelu.

Simptomi su uglavnom pojačana žeđ, često mokrenje i stalna glad.

Veliki unos hrane bogate ugljikohidratima, poput slatkiša, kruha, pita, peciva, utječe na razvoj inzulinske rezistencije, čija sljedeća faza može biti dijabetes tipa 2, dodaje.

"Neki ljudi imaju nižu kvalitetu stanica gušterače koje luče inzulin. Ako dulje vrijeme povećavaju unos šećera, gušterača gubi sposobnost lučenja inzulina i razvija se dijabetes", kaže endokrinologinja.

Gušterača je žlijezda koja se nalazi iza želuca i ima dvije glavne funkcije: lučenje probavnih enzima u tanko crijevo i lučenje hormona poput inzulina i glukagona u krv.

Drugi dan: Što se događa u našem tijelu kada se eliminira šećer?

Sljedećeg dana čekala su me nova iskušenja. Prvo je tu bio kolač koji je donio kolega. Gledala sam bombone od šlaga na stolu i  slušala druge kako komentiraju koliko su ukusni. Snašla sam se nekako, imala sam malo glavobolje i bila sam umorna.

I zavidjela sam svima koji su uživali u tim bombonima.

Drugi težak zadatak bio je - ne jesti nakon izlaska u grad.

Dok su moji prijatelji naručivali brzu hranu, punu namaza i preljeva (također punih šećera), ja sam stajala nekoliko metara od njih. Osjećala sam glad i zavist - opet.

Smanjenje unosa šećera također smanjuje unos kalorija, što može pomoći kod mršavljenja. Međutim, javljaju se određeni fizički poremećaji poput lošeg raspoloženja, tjeskobe, mentalne magle i žudnje za hranom, uz glavobolje, umor i vrtoglavicu. Razlozi za ove nuspojave još nisu u potpunosti objašnjeni. To je takozvana "kriza odvikavanja od šećera".

Smanjenje dopamina moglo bi utjecati na više moždanih sustava odjednom, uzrokujući nelagodu - mentalnu i fizičku. Jedna studija pretilih adolescenata pokazala je jasne simptome odvikavanja i povećanu žudnju kada su prestali jesti šećer.

To znači da izbacivanje šećera iz prehrane može biti vrlo neugodno, i mentalno i fizički. Kao i kod svake promjene u prehrani, upornost je ključna. Međutim, važno je prihvatiti da šećer sam po sebi nije loš, već da ga treba jesti samo umjereno, uz zdravu prehranu i tjelovježbu", kaže Pejić.

Slatkiši su sastavni dio prehrane Beograđana Jakova Ponjavića još od djetinjstva.

"Kad sam kao dijete išao kod bake na selo, često sam jeo kocke šećera ako nije bilo ništa slatko", kaže. S vremenom je naučio da šećer može loše utjecati na fizičko zdravlje, ali i na raspoloženje, te je odlučio promijeniti svoje navike.

"Bilo je teško, ali osjećao sam se puno bolje. Međutim, nakon nekog vremena, malo po malo, ponovno sam uveo slatkiše i šećer u drugim oblicima", dodaje.

Treći dan: Kako smanjiti unos šećera?

Sladila koja se promoviraju kao prirodna i zdravija, poput agavinog ili javorovog sirupa, sve su češća na tržištu, kaže nutricionistica.

"Ipak, njihova kemijska struktura vrlo je slična običnom šećeru i tijelo ih metabolizira na sličan način. Ova sladila nisu potpuno bezopasna, samo se drugačije plasiraju na tržište", dodaje Pejić.

Međutim, kokosov šećer, koji ima najniži glikemijski indeks među prirodnim sladilima, može biti jedna od zamjena. "U maloj količini neće značajno povisiti razinu inzulina, a sadrži i nešto biljnih vlakana, što ga čini najmanje štetnim u usporedbi s ostalima", dodaje.

Izbacivanje slatkiša i slastica najvažniji je korak prema zdravijoj prehrani, kaže Harvard.

Međutim, šećer često konzumiramo "skriveno". "Uvijek treba čitati deklaracije, jer se šećer nalazi i u namirnicama koje ne doživljavamo kao slatke, poput kruha, umaka, kečapa i majoneze", kaže Pejić.

Sve što ima "više od pet grama šećera na 100 grama proizvoda nije među najzdravijim opcijama". Najčešće "zamke" su grickalice, namazi, gotovi umaci i preljevi, kao i industrijski pekarski proizvodi.

"Idealno bi bilo konzumirati proizvode s većom količinom šećera najviše jednom svaka tri dana, uz uravnoteženu prehranu", kaže Pejić.

Problem je, dodaje, što rijetko završite samo s jednom čokoladicom.

"Šećer remeti hormone leptin i grelin, koji kontroliraju osjećaj gladi i sitosti. Zato mozak ne registrira sitost na vrijeme nakon konzumiranja velikih količina šećera."

Tako se može upasti u začarani krug.

"Jedemo više nego što smo planirali, a glad se brže vraća", zaključuje nutricionistica.

Kako ne bi osjećao nervozu i tjeskobu, 45-godišnji Zoran Janković vrlo rijetko preskače slatkiše tijekom dana. Ponekad dan tako počne. "Bilo je nekoliko puta kada sam za doručak imao kolač ili čokoladu", rekao je za BBC.

Isto je i sa mnom. Sljedeće jutro naručila sam palačinke sa šlagom i kekse za doručak.

Bio je vikend, devet sati ujutro i više me nije bilo briga za odlučnost. Samo ovaj put, rekla sam sebi, a onda možda mogu potražiti neke zdravije opcije. A možda sam (opet) lagala samoj sebi, piše Kristina Kljajić za BBC.