Dok medicina bilježi sve veće uspjehe u spašavanju prijevremeno rođene djece, roditelji se i dalje prečesto suočavaju s osjećajem usamljenosti i nedostatkom sustavne podrške u najtežim trenucima. Upravo na to godinama upozorava Željka Vučko, jedna od najglasnijih zagovornica prava "palčića” u Hrvatskoj.
Tri prijevremena poroda, neizvjesne prognoze i borba za svaki novi udah - životna je priča Zagrepčanke Željke Vučko, zbog koje je postala jedan od najsnažnijih glasova roditelja prijevremeno rođene djece. Kao predsjednica Udruge Palčići već dugo upozorava da, unatoč napretku medicine, razumijevanje i podrška roditeljima u najtežim trenucima i dalje često izostaje.
Položaj roditelja ‘palčića‘
Ta je tema ponovno došla u fokus javnosti nakon njezina gostovanja u podcastu o zdravlju, Vox Medicus, gdje je s voditeljicom Tomislavom Vucelić otvorila niz važnih pitanja o stanju u zdravstvu i položaju roditelja prijevremeno rođene djece.
- Sve što uložimo u prve dane života palčića vraća se kroz zdravog, radno sposobnog člana društva. U dnevnom sam kontaktu s mnogo roditelja čije priče, nažalost, nisu tako lijepe. Ne tražimo velike pomake ni da se sustav promijeni preko noći. Evo jedan banalan primjer koji se lako može riješiti. Danas majka u bolnici može stajati pored svog ‘palčića‘ pet minuta, a ja sam prije 28 godina svoje dijete mogla vidjeti svaka tri sata, izdojiti se, i kasnije dojiti svaka tri sata u prostoru, koji se nalazi u sklopu same intenzivne…Medicina napreduje, a mi kao ljudi nazadujemo, upozorila je Vučko.
Njezin apel nije usmjeren samo na institucije, već i na širu društvenu svijest - jer iskustvo roditelja "palčića” ne završava izlaskom iz rodilišta. Upravo tada, ističe, počinje dugotrajan i često iscrpljujući proces prilagodbe, rehabilitacije i borbe za normalan razvoj djeteta.
- Roditeljima je u tim trenucima sve važno, počevši od pomoći pri dojenju i previjanju, koji su kod palčića poseban izazov, kaže Željka Vučko, naglašavajući koliko su prve informacije i podrška ključne.
Teški porodi
U razgovoru je podijelila i svoju osobnu priču koja ju je, kako kaže, oblikovala i kao majku i kao aktivisticu. Od četvero djece, troje je rođeno prije vremena, a svaki je porod nosio nove neizvjesnosti.
- Bog mi je dao moje palčiće da osjetim snagu njihove borbe. Moja prva trudnoća bila je iznimno zahtjevna već od samog početka. Već u ranim tjednima pojavio se veliki hematom, a liječnici su upozoravali da će trudnoću biti teško iznijeti. Unatoč čestim hospitalizacijama, stalnim kontrakcijama i krvarenjima, trudnoća je potrajala do 32. tjedna kada je rođena Katarina, s 1980 grama, prisjetila se Vučko.
No pravi izazovi tek su tada počeli. Slične, pa i teže situacije prošla je i s kćeri Magdalenom te sinom Dominikom.
- Magdalena je također rođena u 32. tjednu, no njezin početak života bio je obilježen ozbiljnim komplikacijama. Nakon poroda bila je oživljavana i devet dana na respiratoru, a kasnije je otkriveno oštećenje mozga uslijed krvarenja. Rekli su mi da će teško i sjediti, a kamoli hodati. No odlučila sam da to neće biti tako. U potpunosti sam se posvetila rehabilitaciji, svjesna da je rana intervencija ključna. Iako je terapija započela tek oko prve godine života, uz velik trud i upornost Magdalena je ipak prohodala, priča Željka.
- Svaki pomak je pobjeda. Magdalena je danas zdrava mlada žena, dodaje.
Dramatična borba za život
Uz sve izazove, suočila se i s gubitkom dviju trudnoća, što dodatno govori o težini njezina puta. Četvrtu trudnoću, sa sinom Dominikom, opisuje kao mirnu - sve do trenutka kada je prestala osjećati njegove pokrete.
- Da nisam odmah reagirala, moj Dominik bi zauvijek zaspao. Uslijedio je hitni carski rez i dramatična borba za život. U prvih 36 sati Dominik je prošao osam operacija i bio reanimiran čak 13 puta. U jednom trenutku rekli su mi da dođem u bolnicu oprostiti se s njim. No, stojeći iznad njegova inkubatora, rekla sam mu da ne može odustati. Danas, 23 godine kasnije, Dominik je zdrav mladić bez posljedica, govori Vučko.
Za svoj dugogodišnji rad i pomoć drugim roditeljima, 2013. godine nagrađena je priznanjem Ponos Hrvatske. No, kako ističe, najveća nagrada su joj djeca i svaka obitelj kojoj uspije pomoći.
- Roditelj koji je to prošao može pomoći na način na koji nitko drugi ne može. Dobro znam koliko dobronamjerne rečenice poput "bit će sve u redu” mogu smetati. Roditelja je u tim trenucima najbolje pustiti da se sam otvori. Naravno, važnost liječnika i drugih stručnjaka je neupitna, ali nitko ne može razumjeti njihovu bol kao netko tko je isto proživio, ističe.
Kroz rad udruge kontinuirano zagovaraju konkretne promjene - od omogućavanja duljeg boravka roditelja uz dijete u bolnici, do stvaranja prostora za međusobnu podršku i razmjenu iskustava. U mnogim europskim zemljama takva praksa već postoji, dok se u Hrvatskoj, upozorava, još uvijek sve prečesto svodi na individualnu snagu roditelja.
- Ne treba nam ništa veliko. Samo malo ljudskosti, poručuje Željka Vučko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....