Mjesecima me je boljela glava. Nekad baš jako. Otišla bih na Hitnu, oni bi napravili CT, ali očigledno ništa na tim snimkama nije upućivalo na to da bi se nešto ovakvo moglo dogoditi. Nekad bih dobila koktel lijekova, prenoćila u bolnici i otpustili bi me doma. Dobila bih eventualno još ketonal, normabel, ako se bolovi vrate. A vratili bi se. Nekad o tome nisam nikome ništa ni govorila, mislila sam takav je dan, sutra će biti bolje.
Onda su bolovi postali toliko jaki da više nisam mogla biti sama. Otišla sam mami na par dana i jedino čega se sjećam je da sam tjedan dana prije nego što se to dogodilo funkcionirala potpuno nesvjesno, kao u nekoj magli. Pitala sam poslije mamu jesam li tada govorila gluposti, nebuloze. “Ne”, rekla mi je, “normalno smo razgovarale.” Ne sjećam se ni...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....