Tijekom putovanja po Filipinima autori jedne snimke koju su objavili na društvenim mrežama, imali su priliku izbliza vidjeti stvarni život lokalnog stanovništva i to onaj koji se rijetko prikazuje na razglednicama i turističkim brošurama. Snimljeni prizori prikazuju samo jednu, bolju stranu stvarnosti, dok su najteže uvjete u kojima ljudi žive odlučili ne snimati, iz poštovanja prema lokalnom stanovništvu.
Iako Filipini imaju neke od najljepših plaža na svijetu te razvijen turizam, samo nekoliko stotina metara dalje počinje potpuno drugačija realnost. Oni koji uspiju raditi u turizmu, kroz iznajmljivanje smještaja, skutera, brodova ili vođenje tura, mogu pristojno živjeti. No većina nema tu mogućnost, kažu autori.
Na otocima poput Cebua, Bohola, Panglaoa i Siquijora vidjeli su kuće bez pravih krovova, zidove pune vlage i pukotina, star i raspadnut namještaj te obitelji koje često spavaju u istoj prostoriji. Plaće izvan turističkog sektora jedva pokrivaju osnovne životne potrebe poput hrane i režija. Autori dodaju i da im je sada jasno zašto mnogi Filipinci odlaze raditi u Europu isto bi, priznaju, učinili i sami da su na njihovom mjestu. Iako Filipinci zadržavaju snažnu povezanost s prirodom i jednostavan način života, malo bi se ljudi dobrovoljno zamijenilo s njima.
"Nisu krivi oni koji rade, oni su se samo javili na oglas agencija, za stanje u državi Vam je kriva lopovska politika, a ne ljudi koji se bore za svoj komad kruha i bolji život."
Video na društvenim mrežama potaknuo je raspravu o Filipincima koji dolaze raditi u Hrvatsku. Mnogo je stavova izneseno u komentarima, ima podrške, mnogo pohvala Filipincima kao radišnom narodu, komentiranja uvjeta rada, ali i protivljenja količine stranih radnika u Hrvatskoj.
"Tko to kaže da imaju smještaj oni sami sebi plaćaju a agencije samo obećavaju besplatno prvi mjesec besplatno a kad ih navuku onda im oduzimaju"
Neki ističu kako su uvjeti za strane radnike bolji nego za domaće radnike u inozemstvu te da se Filipince često stavlja u iste rečenice s drugim stranim radnicima, a oni se, kako kažu, daleko razlikuju:
"Samo kad dođu kod nas imaju i smještaj i hranu i režije, sve osigurano i plaćeno. Naši kud god da dođu sami se moraju snalaziti za smještaj, režije, hranu..."
"Ne prepoznaju naši Filipince pa stavljaju sve strane radnike u isti koš svugdje u Lijepoj našoj samo riječi hvale za njih "
"Gdje si ti čuo negativne komentare za Filipince? Ja nisam."
"Filipinci nisu problem. Nepalci, indijci, turci.. Druga priča"
Bilo i lijepih iskustva koi su neki odlučili podijeliti: "Najbolji kolega i danas prijatelj je Filipinac i samo sve najbolje o njima. Vrijedni ljudi, miroljubivi i pošteni. Pravi kršćani za razliku od velike većine Hrvata, jer te neće prevariti."
"Respekt Filipincima koji su došli da rade i brinu o svojima doma. Skromni su i pošteni, odani i poštivaju posao i gazdu"
S druge strane, bilo je i onih koji otvoreno kažu da ne žele veći broj stranih radnika u Hrvatskoj:
"Ok, ja baš ih i ne želim u Hrvatskoj. Neka rade u svojoj zemlji i neka se trude napraviti ju boljom. Naravno nemam ništa protiv ljudi, ali ih u velikom broju ne želim u Hrvatskoj. Pozdrav svima"
Neki su pak istaknuli da bi trebalo pokazati i stanje u pojedinim dijelovima Hrvatske: "Snimite isto tako Slavoniju da bi se ovi što žive u iluziji probudili."
U istraživanju Instituta za migracijsku politiku iz 2024. stoji da Filipini već gotovo 50 godina šalju radnu snagu u inozemstvo, a danas više od 10 milijuna Filipinaca živi i radi u preko 200 zemalja svijeta. Svake godine oko milijun radnika odlazi van zemlje, a novac koji šalju kući čini oko 9 % BDP-a države, što Filipine čini jednom od zemalja koje najviše ovise o radu svojih građana u inozemstvu.
Kako bi bolje zaštitila radnike, filipinska vlada je 2023. osnovala Ministarstvo za migrantske radnike, koje objedinjuje sve institucije vezane uz zapošljavanje u inozemstvu. Cilj je veća sigurnost radnika, brža pomoć u krizama i bolja reintegracija povratnika.
Iako Filipini imaju jedan od najrazvijenijih sustava za upravljanje migracijama, problemi i dalje postoje: ilegalno zapošljavanje, neisplaćene plaće, loši uvjeti rada i zlostavljanja, osobito u nekim bliskoistočnim zemljama. Unatoč tome, država i dalje vidi emigraciju kao ključni ekonomski alat.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....