Split je danas dočekao jedno od najpoznatijih imena suvremene popularne psihologije i razgovora o traumi. Dr. Gabor Maté, kanadski liječnik i autor mađarskog podrijetla, prvi put je došao u Hrvatsku kao predavač, a u Tehnološkom parku Split održava predavanje.
Dvodnevni program "Trauma modernog čovjeka“, koji se održava 2. i 3. listopada, organizira izdavačka kuća Harfa. Koliki je interes Splićana svjedoci činjenica da je večerašnje predavanje je odavno rasprodano.
Predavanju je prethodila konferencija za medije gdje je poznati kanadski liječnik i autor odgovarao na pitanja okupljenih novinara.
- Gdje ste ovoga tjedna željeli reći "ne”, a ipak niste? Na poslu, kada ste preuzeli još jedan zadatak iako ste već bili iscrpljeni? U prijateljstvu, kada ste pristali na kavu premda vam je trebao odmor? Ili u razgovoru u kojem vas je nešto povrijedilo, ali ste odlučili prešutjeti?
Na pitanje što bi savjetovao osobi koja stalno stavlja tuđe potrebe ispred svojih, a nema novca za terapiju niti mogućnost promijeniti životne okolnosti, najprije je šaljivo odgovorio:
- Mogu čitati moje knjige.
Odmah je objasnio da u knjizi "Mit o normalnom” donosi vježbe za rad na sebi, a jednu od njih opisao je i nama. Polazi od jednostavnog pitanja: u kojem nam je dijelu života teško reći "ne”?
"Ne” koje smo nekad znali izgovoriti
Kako bi objasnio svoj pogled na postavljanje granica, Maté je razgovor vratio u rano djetinjstvo, u dob kada djeca počinju odlučno odbijati ono što ne žele. To dječje "ne”, objašnjava, ima svoju svrhu: povezano je s izgradnjom vlastite osobnosti i otkrivanjem onoga što dijete želi.
- Nije da ne znamo reći ‘ne’, nego smo to zaboravili. Zaboravili smo jer naši roditelji nisu mogli prihvatiti naše ‘ne’, rekao je.
Za odrasle koji se prepoznaju u tom obrascu predlaže tjednu vježbu. Najprije treba zapisati situacije u kojima smo htjeli nešto odbiti, ali to nismo učinili. Potom se zapitati kakav je učinak takva odluka imala na nas.
- Možda sam prihvatio još jedan zadatak kada sam već bio preumoran. Možda sam otišao na kavu s prijateljem iako cijelu noć nisam spavao. Možda je netko govorio nešto što mi je smetalo, a ja nisam ništa rekao,naveo je među primjerima.
Sljedeći je korak prepoznati uvjerenje zbog kojeg nismo postavili granicu.
Ako kažem ‘ne’, neće me voljeti. Ako kažem ‘ne’, sebičan sam. Postoji neko takvo uvjerenje, objasnio je.
Zatim slijede još dva pitanja, gdje smo to uvjerenje naučili i tko bismo bili kada u njega ne bismo vjerovali?
Tih pet pitanja, smatra Maté, može pomoći čovjeku da bolje razumije vlastite postupke i počne mijenjati obrazac stalnog udovoljavanja. Uz tu vježbu spomenuo je meditaciju, boravak u prirodi, primjerenu prehranu i tjelovježbu, ali i spektar dostupnih internetskih sadržaja kao mogući izvor podrške ljudima koji si ne mogu priuštiti odlazak terapeutu.
Riječ trauma
Dotaknuo i načina na koji danas upotrebljavamo riječ trauma. Ponekad je, upozorio je, koristimo previše olako, za iskustva koja su neugodna i bolna, ali ih time još ne možemo nazvati traumatičnima.
Kao primjer naveo je osobu koja organizira piknik, pripremi hranu i pozove prijatelje, a zatim kiša pokvari plan.
- Niste bili traumatizirani. Bili ste razočarani. Nije sve što je razočaravajuće i bolno traumatično, poručio je.
Bol i strah, objasnio je, imaju važnu ulogu u preživljavanju. Bez boli čovjek ne bi prepoznao da se ozljeđuje, a bez straha ne bi reagirao na opasnost. Njihovo postojanje samo po sebi ne znači traumu, koju je u razgovoru opisao kao ranu, ono što se događa unutar nas.
Istodobno smatra da se o traumi nedovoljno govori upravo u područjima u kojima bi je trebalo bolje razumjeti. Upozorio je na potrebu za većom edukacijom liječnika, nastavnika i drugih stručnjaka koji rade s ljudima te naglasio važnost razumijevanja životnih iskustava iza problema zbog kojih netko traži pomoć.
- U ovom je društvu vrlo normalno imati probleme, rekao je, dodajući da njihovi izvori često sežu u djetinjstvo i rana iskustva te da postoji mogućnost oporavka.
U tom pristupu pitanje "Što nije u redu sa mnom?” ustupa mjesto pitanju o tome što nam se dogodilo i kako se s tim iskustvom možemo nositi.
Zatim je uslijedilo pitanje o ljudima koji izvana djeluju sretno, smiješe se i ostavljaju dojam da je sve u redu.
Zapravo me brinu ljudi koji se previše smiješe,rekao je Maté, objašnjavajući da osmijeh može biti maska usvojena u djetinjstvu.
Djeca, istaknuo je, trebaju odrasle koji će prihvatiti i razumjeti njihove emocije. Govorio je o ljutnji, boli, strahu i tuzi, ali i radosti, zaigranosti i znatiželji. Ako dijete dobiva poruku da zbog ljutnje neće biti prihvaćeno, prema njegovu tumačenju može naučiti potiskivati taj osjećaj i umjesto njega pokazivati osmijeh.
Naglasak je pritom na obrascu u kojem čovjek prikriva ono što osjeća kako bi sačuvao prihvaćanje drugih. U razgovoru o granicama i udovoljavanju upravo je prepoznavanje takvih automatskih reakcija izdvojio kao važan korak prema boljem razumijevanju sebe.
Kako je Maté stigao pred splitsku publiku, ispričala je Irena Orlović iz Harfe.
Prisjetila se i njihova prvog susreta 2023. godine u Beogradu, gdje je gostovao u organizaciji Fondacije Novak Đoković. Kako je rekla, tada joj je kazao da je već bio u Splitu, da mu je grad lijep te da se ondje lijepo osjećao. To nije tada moglo uspjeti, ali uspjelo je sada jer se on javio.
- Trenutačno je na krstarenju Jadranom i poslao je poruku i rekao: ‘Hej Irena, ja sam u Splitu. Ako želiš, možemo nešto organizirati.’, objasnila je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....