Ispovijest bivše prostitutke: ‘S 14 sam već imala dvoje djece, više puta sam bila izbodena, čak su pucali u mene‘

Brenda Myers-Powell bila je tek djevojčica kada je početkom 1970-ih završila u prostituciji. U svojoj potresnoj ispovijesti otkriva kako je bila uvučena u život na ulici i zašto je, gotovo tri desetljeća kasnije, odlučila posvetiti život tome da druge djevojčice ne padnu u istu zamku.

Kako izgleda put prema samom dnu pakla prostitucije? Zašto je taj krug toliko moćan, težak za napustiti, ponekad i potpuno nemoguć za bijeg? Zašto su one koje uspiju tek preživjeti  i dočekati odraslu dob zapravo iznimno rijetke i sretne? I kako, nakon svega toga, uopće pokušati živjeti normalan život?

To su pitanja kojih se danas 68-godišnja Brenda dotaknula u svojoj iskrenoj, ogoljenoj ispovijesti. U nastavku je prenosimo u cijelosti.

- Od samog početka život mi je davao limune, ali uvijek sam se trudila napraviti najbolju limunadu koju mogu. - započinje.

-Odrasla sam 1960-ih na zapadnoj strani Chicaga. Moja majka je umrla kada sam imala šest mjeseci. Imala je samo 16 godina i nikada nisam saznala od čega je umrla - moja baka, koja je pila više od većine, kasnije mi nije mogla reći. Službeno objašnjenje je da je to bilo "prirodnim uzrokom". - govori i dodaje da u to nije vjerovala. 

- Ne vjerujem u to. Tko umire sa 16 godina od prirodnih uzroka? Volim misliti da je Bog jednostavno bio spreman za nju. Čula sam priče da je bila lijepa i da je imala odličan smisao za humor. Znam da je to istina jer i ja imam jedan.

Brenda kaže da njezina baka nije bila loša, ali je vodila jedan nezdrav život. 

- Moja baka se brinula za mene. I nije bila loša osoba - zapravo je imala svoju stranu koja je bila tako divna. Čitala mi je, pekla mi stvari i kuhala najbolji slatki krumpir. Jednostavno je imala problem s pićem. Dovodila bi partnere za piće kući iz bara i nakon što bi se opila i onesvijestila, ti bi mi muškarci radili stvari. Počelo je kad sam imala četiri ili pet godina i postalo je redovito. Sigurna sam da moja baka nije ništa znala o tome.

Radila je kao kućna pomoćnica u predgrađu, a trebalo joj je, prisjeća se Brenda, dva sata da stigne do posla i dva sata da stigne kući, piše BBC.

-Dakle, bila sam dijete s ključem - nosila sam ključ oko vrata i sama bih se vodila u vrtić i sama se vraćala na kraju dana. A zlostavljači su to znali i iskoristili su to. Gledala bih žene s velikom glamuroznom kosom i svjetlucavim haljinama kako stoje na ulici ispred naše kuće. Nisam imala pojma što rade; samo sam mislila da se sjaje. Kao djevojčica, sve što sam ikada željela bilo je sjajiti se. - govori Brenda koja je znatiželju jednog dana podijelila s bakom.

-Jednog dana pitala sam baku što žene rade i rekla je: "Te žene skidaju gaćice, a muškarci im daju novac." I sjećam se da sam rekla sebi: "Vjerojatno ću to učiniti" jer su mi muškarci već skidali gaćice. - kaže i prisjeća se svog djetinjstva dalje.

- Kad se sada osvrnem, nevjerojatno sam se dobro nosila sa svime. Sama u toj kući, imala sam izmišljene prijatelje koji su mi pravili društvo s kojima bih pjevala i plesala - izmišljeni Elvis Presley, izmišljena Diana Ross i Supremesi. Mislim da mi je to pomoglo da se nosim sa stvarima. Bila sam jako društvena djevojka - puno sam se smijala.

Istodobno, bojala se, kako kaže, uvijek.

- Nisam znala je li ono što se događa moja krivnja ili ne. Mislila sam da možda nešto nije u redu sa mnom. Iako sam bila pametno dijete, isključila sam se iz škole. Ulazeći u 1970-e, postala sam tip djevojke koja nije znala reći "ne" - ako su mi dječaci u zajednici rekli da im se sviđam ili da su se lijepo ponašali prema meni, u osnovi su mogli sa mnom raditi što žele. - kaže Brenda dodajući kako je do 14. imala dvoje djece.

-Do svoje 14. godine imala sam dvoje djece s dječacima u zajednici, dvije djevojčice. Moja baka je počela govoriti da moram donijeti nešto novca da platim toj djeci, jer nije bilo hrane u kući, nismo imali ništa. Dakle, jedne večeri - zapravo je bio Veliki petak - otišla sam na ugao Division Streeta i Clark Streeta i stala ispred hotela Mark Twain. Nosila sam haljinu od dva dijela koja je koštala 3,99 dolara, jeftine plastične cipele i narančasti ruž za koji sam mislila da bi me mogao učiniti starijom.

Nije joj se svidjelo, ali nije vidjela drugog načina.

-Nije mi se svidjelo, ali petorica muškaraca koji su te večeri izlazili sa mnom pokazali su mi što da radim. Znali su da sam mlada i bilo je gotovo kao da su zbog toga bili uzbuđeni. Zaradila sam 400 dolara, ali te noći nisam dobio taksi. Vratio sam se kući vlakom i većinu tog novca dao sam baki, koja me nije pitala odakle dolazi.

Sljedećeg vikenda vratila se u Division i Clark, i činilo joj se da je baka bila sretna zbog novca kojeg je zaradila.

-Ali treći put kad sam otišla tamo, nekoliko tipova me je pretuklo pištoljima i strpalo u prtljažnik svog auta. Prilazili su mi i prije jer sam, kako su rekli, bila "nezastupljena" na ulici. Sve što sam znala bilo je svjetlo u prtljažniku auta, a zatim lica ove dvojice tipova s ​​pištoljima. Prvo su me odveli u kukuruzište usred ničega i silovali me. Zatim su me odveli u hotelsku sobu i zaključali u ormar.

To je ono što svodnici rade kako bi slomili duh djevojke, kaže Brenda.

-Držali su me tamo dugo vremena. Molila sam ih da me puste van jer sam bila gladna, ali bi me pustili iz ormara samo ako bih pristala raditi za njih. - kaže Brenda koju su podvodili idućih šest mjeseci.

- Nisam se mogla vratiti kući. Pokušala sam pobjeći, ali su me uhvatili, a kad su me uhvatili, jako su me povrijedili. Kasnije su me drugi muškarci trgovali. Fizičko zlostavljanje bilo je užasno, ali pravo zlostavljanje bilo je psihičko - stvari koje bi govorili, a koje bi se jednostavno zadržale i koje se nikada nisu mogle izvući iz njih.

Svodnici su jako dobri u mučenju, jako su dobri u manipulaciji.

-Neki od njih će vas probuditi usred noći s pištoljem uperenim u glavu. Drugi će se pretvarati da vas cijene, a vi ćete se osjećati kao: "Ja sam Pepeljuga, a evo dolazi moj princ na bijelom konju". Djeluju tako slatko i šarmantno i kažu vam: "Samo morate učiniti ovu jednu stvar za mene i onda ćete doći do dobrog dijela." I pomislite: "Moj život je već bio tako težak, što je još malo?" Ali nikada ne dođete do dobrog dijela.

Kad ljudi opisuju prostituciju kao nešto glamurozno, elegantno, kao u priči o Zgodnoj ženi, pa to nije ni blizu tome, kaže Brenda.

- Prostitutka može spavati s pet stranaca dnevno. Tijekom godine to je više od 1800 muškaraca s kojima ima spolni odnos ili oralni seks. Ovo nisu veze, nitko mi ovdje ne donosi cvijeće, vjerujte mi. Koriste moje tijelo kao WC.

A mušterije - klijenti - su nasilni, priznaje.

-Pet puta sam upucana, 13 puta izbodena nožem. Ne znam zašto su me ti muškarci napali, sve što znam je da im je društvo to omogućilo. Donijeli su svoj bijes ili mentalnu bolest ili što god to bilo i odlučili su uništiti prostitutku, znajući da ne mogu otići policiji i da ako odem, ne bih bila shvaćena ozbiljno.

Prostituirala se 14 ili 15 godina prije nego što je počela uzimati droge.

-Ali nakon nekog vremena, nakon što ste isprobali što više trikova možete, nakon što ste bili zadavljeni, nakon što vam je netko stavio nož na grlo ili jastuk na glavu, treba vam nešto što će vam uliti malo hrabrosti u organizam. Bila sam prostitutka 25 godina i u cijelom tom vremenu nisam vidjela izlaz. Ali 1. travnja 1997., kada sam imala gotovo 40 godina, mušterija me izbacila iz auta. Moja haljina se zaglavila u vratima i vukao me šest blokova po podu, kidajući svu kožu s mog lica i sa strane tijela.

U bolnici je umjesto pomoći naišla na osudu. 

- Otišla sam u okružnu bolnicu u Chicagu i odmah su me odveli na hitnu. Zbog stanja u kojem sam se nalazila, pozvali su policajca koji me pregledao i rekao: "Oh, poznajem je. Ona je samo prostitutka. Vjerojatno je pretukla nekog tipa, uzela mu novac i dobila što je zaslužila." I čula sam medicinsku sestru kako se smije zajedno s njim. Izgurali su me u čekaonicu kao da ništa ne vrijedim, kao da uostalom nisam zaslužila usluge hitne pomoći.

U tom je trenutku potpuno pala. 

- I u tom trenutku, dok sam čekala da počne sljedeća smjena i da netko liječi moje ozljede, počela sam razmišljati o svemu što se dogodilo u mom životu. Do tada sam uvijek imao neku ideju što učiniti, kamo ići, kako se ponovno podići. Odjednom je bilo kao da sam ostao bez sjajnih ideja. Sjećam se da sam pogledao gore i rekao Bogu: "Ovi ljudi ne mare za mene. Možeš li mi, molim te, pomoći?" - govori Brenda dodajući kako je tad jedna liječnica došla do nje. 

-Bog je djelovao jako brzo. Došla je liječnica i brinula se za mene te me zamolila da odem u bolnicu i posjetim socijalne službe. Ono što sam znala o socijalnim službama bilo je da su sve samo ne društvene. Ali dali su mi autobusnu kartu za mjesto zvano Genesis House, kojim je upravljala sjajna Engleskinja Edwina Gateley, koja je postala moja velika junakinja i mentorica. Pomogla mi je da promijenim svoj život. 

Bila je to sigurna kuća i tamo je imala sve potrebno za život.

-Nisam se morala brinuti o plaćanju odjeće, hrane, pronalaženju posla. Rekli su mi da ne žurim i ostanem koliko god trebam - i ostala sam gotovo dvije godine. Moje lice je zacijelilo, moja duša je zacijelila. Vratila sam Brendu.

Preko Edwine Gateley naučila je vrijednost te duboke veze koja se može pojaviti među ženama, kruga povjerenja, ljubavi i podrške koju skupina žena može pružiti jedna drugoj.

-Obično, kada žena izađe iz prostitucije, ne želi o tome razgovarati. Koji će je muškarac prihvatiti kao ženu? Koja će je osoba zaposliti? I za početak, nakon što sam napustila Genesis House, to sam bila i ja. Samo sam htjela dobiti posao, plaćati poreze i biti kao svi ostali. Ali počela sam volontirati sa seksualnim radnicama i pomagati sveučilišnoj istraživačici u njezinom terenskom radu. Nakon nekog vremena shvatila sam da nitko ne pomaže tim mladim ljudima.