Jeste li ikada čuli za nekoga ili možda bili s nekime tko nije bio spreman na obvezivanje, samo da biste kasnije sa strane promatrali kako se ta ista osoba vrlo brzo nakon prekida obvezala nekom drugom? Naravno, razlog može biti taj što jednostavno niste bili par za duge staze. No, prema "teoriji taksija", razlog može biti i taj što ta osoba u tom trenutku jednostavno još nije osjetila da je pravo vrijeme za obvezivanje.
O ovoj se teoriji ima mnogo toga za reći, a bit ćemo iskreni – mnogo toga nije dobro. Ona je heteronormativna, prilično seksistička i snažno prožeta mizoginijom. Ipak, za neke ljude ona može imati uporište u stvarnosti.
Razumijevanje teorije
"Teorija taksija" je ideja koja se vrti oko muškaraca i tvrdi da se oni obvezuju (ili ne) isključivo na temelju tajminga. Terapeutkinja za odnose Afton Turner kaže:
– "Teorija taksija" objašnjava da kada muškarac odluči da je spreman za brak, to je kao da pali svjetlo na taksiju – on signalizira da je dostupan i otvoren za obvezu. U tom trenutku manje je važno s kime je, a više kakav je tajming; spreman je pokupiti sljedeću putnicu koja čeka i oženiti se njome.
Ako vam to zvuči problematično, u pravu ste: i jest! Autorica knjige "Open Monogamy" i stručnjakinja dr. Tammy Nelson kaže nam da "‘teorija taksija‘ nije utemeljena ni na kakvom istraživanju ili psihološkim podacima. Ona pretpostavlja heteronormativne odnose u kojima muškarci odlučuju o predanosti onda kada su oni na to spremni, bez obzira na osobu s kojom se nalaze."
Iako su studije pokazale određene razlike između muškaraca i žena u odnosima, ova teorija cijeli jedan spol oslikava vrlo širokim i neodređenim kistom. Važno je napomenuti da ova teorija ne potječe od stručnjaka za mentalno zdravlje ili odnose, već iz serije "Seks i grad". Lik Mirande kaže da su "muškarci poput taksija; kada su slobodni, njihovo se svjetlo upali".
Turner napominje da se teorija proširila isključivo kao priča o muškarcima i njihovu odabiru partnerica: "Čujemo da je ovo uokvireno isključivo prema muškarcima – muškarci voze taksi. To je štetno jer ne uzima u obzir ženski izbor u cijeloj priči; mi biramo u koji ćemo taksi ući."
U usporedbi s drugim teorijama, ova jednostavno nije cijenjena jer je vrlo upitna. Nelson kaže: "‘Teorija taksija‘ je pretjerano pojednostavljena i negira izbor, privlačnost i svjesnu odluku o partnerstvu. Ona također implicira da muškarci ne biraju partnericu na temelju povezanosti, već slijepo ulaze u vezu, bez obzira na svoje osjećaje."
Dodaje kako je "ovo gotovo jednaka pretpostavka kao i prikazivanje muškaraca ‘zarobljenima‘ u vezama prije nego što su spremni. U svakom slučaju, muškarcima se ne pridaje dovoljno zasluga za planiranje vlastitih života, niti se priznaje koga vole ili tko bi mogao biti najbolji dugoročni partner."
Utjecaj na mentalno zdravlje
Neće vas iznenaditi saznanje da ova teorija nije dobra ni za čije mentalno zdravlje. Kod žena u heteroseksualnim vezama može dovesti do nesigurnosti i brige da ih partner nije odabrao zbog njihovih kvaliteta, već isključivo zbog tajminga. Kod muškaraca, pak, može izazvati sumnju u to je li njihova partnerica doista "ona prava" ili se samo poklopio dobar trenutak.
Za ljude koji se nose sa stresom oko veza i vremena obvezivanja, postoje bolji odgovori od svaljivanja krivnje na ovu teoriju. Turner kaže: "Postoji ogroman pritisak i na muškarce i na žene da se skrase. Ne uspoređujte svoj životni put s drugima ili s onim što vidite na društvenim mrežama. Vaša spremnost i put bit će drugačiji od onih oko vas."
Dodaje kako je normalno osjećati čežnju ili iščekivanje kada vidite prijatelje kako prolaze kroz te životne prekretnice. "Zadržite samopouzdanje u svoj put i očekivanja od svoje veze." "Teorija taksija" nema moć učiniti vezu uspješnom. Uspješne veze temelje se na osnovnim ljudskim vrlinama, poput odgovornosti prema partneru, otvorene komunikacije i dijeljenja osjećaja.
Također, napominje da bi neki mogli smatrati da ova teorija previše pojednostavljuje dinamiku odnosa. Ona može opravdati zašto muškarac nije bio spreman na ozbiljnu vezu s vama, ali ne objašnjava kako on komunicira unutar odnosa.
"Teorija taksija" također uopće ne uzima u obzir činjenicu da i žene ponekad biraju obvezu na temelju tajminga. "I žene se obvezuju na temelju vremena", kaže Nelson. "Ja to zovem teorijom ‘glazbenih stolica‘. Kada je trenutak pravi, kada su žene spremne skrasiti se, kada počnu željeti obitelj i predanost, mogu odabrati partnera s kojim su u tom trenutku, ako ta osoba zadovoljava njihove uvjete za dugoročnu vezu."
Naposljetku, budući da je toliko usredotočena na heteroseksualne odnose i ulogu muškarca, teorija negira autonomiju, pa čak i postojanje onih koji izlaze iz okvira dvorodne norme, poput nebinarnih i rodno varijantnih osoba.
Kako možete iskoristiti ‘teoriju‘?
Postoji jedan način na koji možemo iskoristiti "teoriju taksija" za bolje razumijevanje naših odnosa, a to je da pobliže promotrimo svoje motive u vezi s tajmingom. Obvezujemo li se partneru jer to uistinu želimo ili zato što smatramo da smo dovoljno stari pa bismo "trebali"? Žudimo li za obitelji i samo tražimo nekoga tko bi mogao ispuniti tu ulogu i podizati djecu s nama?
Bez obzira na to ima li "teorija taksija" ikakvu vrijednost ili ne, ne zaboravite, moguće je ostvariti zdrave odnose neovisno o njihovu tajmingu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....