Nesuglasice su dio svakog suživota, no problem nastaje kada one postanu trajno stanje. Svaka kriza zapravo je raskrižje: prilika da zajedno narastete ili, u nekim situacijama, signal da je razlaz zdravija opcija od života u neprekidnom nezadovoljstvu. Kako biste objektivno procijenili situaciju, važno je prepoznati suptilne, ali razorne obrasce vlastitog ponašanja.
Umjesto traženja krivca u drugome, nekada je korisnije analizirati vlastito ponašanje i vidjeti doprinosimo li svjesno ili nesvjesno urušavanju odnosa. To nije pitanje slabosti, već procjene ima li smisla ulagati u rast ili je poštenije priznati da je vrijeme za prekid.
1. Potreba da uvijek budete u pravu
Ako svaku raspravu doživljavate kao natjecanje u kojem mora postojati pobjednik i poraženi, vi zapravo ne komunicirate – vi dominirate. Inzistiranje na vlastitoj nepogrešivosti zatvara vrata kompromisu. Zdrav odnos ne počiva na tome tko je u pravu, već na tome što je najbolje za zajednicu. Priznavanje pogreške nije znak slabosti, već emocionalne inteligencije.
2. Traženje sukoba
Postoje ljudi koji mirnu situaciju instinktivno pretvaraju u problem jer se u konfliktu osjećaju živima ili moćnima. Ako stalno "vrtite film" unazad i izvlačite stare zamjerke samo da biste izazvali reakciju, vi svjesno povećavate emocionalnu distancu. Pitanje koje si trebate postaviti je: želite li rješenje ili samo želite napasti partnera kako biste ispraznili vlastitu frustraciju?
3. Emocionalni egocentrizam
Zdrava veza zahtijeva aktivno slušanje. Ako svaku partnerovu priču, problem ili uspjeh u rekordnom roku preusmjerite na sebe i svoje iskustvo ("to je ništa, meni se desilo..."), šaljete poruku da su partnerove potrebe sekundarne. Kada se sve stalno vrti oko vas, partner se s vremenom prestaje povjeravati, što vodi ka potpunom otuđenju.
4. Pasivna agresija
Šutnja, "kažnjavanje" ignoriranjem, sarkastični upadice ili prevrtanje očima su kukavički načini izbjegavanja stvarne komunikacije. Pasivna agresija stvara toksičnu atmosferu u kojoj se partner osjeća kao da hoda po ljuskama jajeta. Umjesto rješavanja problema, ovim ponašanjem samo gradite zidove koje će kasnije biti gotovo nemoguće srušiti.
5. Odbijanje prvog koraka
Ponos je najčešći ubojica ljubavi. Ako nikada niste vi onaj koji prvi pruži ruku pomirenja ili izgovori "izvini", vaša veza stagnira u inatu. Čekanje da se druga strana uvijek prva slomi pokazuje nedostatak brige za mir u kući. Izvinjenje je čin zrelosti koji pokazuje da vam je odnos važniji od vlastitog ega.
Prepoznavanje ovih obrazaca nije ugodno, ali je nužno. Ako se nađete u većini ovih točaka, to je jasan signal da rad na vezi mora početi od vas. Ponekad je to put ka snažnijem odnosu, a ponekad priznanje da niste jedno za drugo, u oba slučaja, iskrenost prema sebi jedini je ispravan put.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....