FOTO Kako zamišljate vlastitu svijest? Znanstvenici tvrde da dolazi iz ovog dijela našeg organizma

Kako zamišljate svijest? Svi znamo što znači biti svjestan - osjećamo sebe, opažamo ljude i događaje oko sebe, razmišljamo i reagiramo. Ali odakle zapravo dolazi ta svijest? Gdje se u mozgu rađa osjećaj da postojimo i doživljavamo stvarnost?

René Descartes je još prije nekoliko stoljeća rekao: “Mislim, dakle jesam.” Ta jednostavna misao i danas nas vodi prema jednom od najvećih pitanja: “Kako mozak stvara iskustvo svijesti?”

Novo istraživanje neuroznanstvenika, dr. Petera Coppole, predstavljeno u radu "A review of the sufficient conditions for consciousness", pokazuje da su najstariji dijelovi mozga dovoljni za stvaranje svijesti.

Mozak kao slojevita građevina

Mozak možemo zamisliti kao kuću izgrađenu kroz milijune godina:

- Vanjski sloj, poznat kao moždana kora, odgovoran je za razmišljanje, učenje, pamćenje, planiranje i rješavanje problema. To je "novi kat“ naše mentalne kuće.

- Dublji, stariji dijelovi mozga, često nazvani subkorteks ili "primitivni mozak“, nastali su prije više od 500 milijuna godina i upravljaju osnovnim funkcijama i osjećajima: glađu, žeđi, boli, užitkom i strahom.

Dugo se smatralo da svijest nastaje u kori, dok stariji dijelovi služe samo za pokretanje osnovnih procesa. Coppola, međutim, tvrdi da subkorteks sam po sebi generira osnovnu svijest.

Gdje se rađa svijest?

Dugo se vjerovalo da je svijest - osjećaj da postojimo, da mislimo i osjećamo - smještena u kori. Ona je, logično, zaslužna za našu sposobnost razmišljanja i složenog donošenja odluka. Međutim, sve više dokaza pokazuje da to možda nije cijela istina.

Coppola je proučio niz studija u kojima su znanstvenici koristili električne ili magnetske impulse kako bi aktivirali različite dijelove mozga.

Poremećaji u neokorteksu, vanjskom sloju mozga, mogu mijenjati doživljaj sebe, izazivati halucinacije ili utjecati na prosudbu. No, kada su stimulirani dublji, stariji dijelovi mozga, učinci su bili još dramatičniji: izazivali su depresiju, budili majmune iz anestezije ili dovodili miševe do trenutnog gubitka svijesti.

Čak je i mali mozak, cerebellum, koji se dugo smatrao nevažnim za svijest, pokazao da utječe na način na koji percipiramo stvarnost.

Što kažu istraživanja?

Neuroznanstvenik Peter Coppola prikupio je brojne primjere iz znanstvenih radova, eksperimenata i medicinskih slučajeva i da bi došao do zaključka: 

Životinje bez kore

Eksperimenti su pokazali da čak i kad životinjama uklone koru, one i dalje mogu učiti, pokazivati emocije, brinuti se za svoje mladunce i reagirati na okolinu. To znači da svijest i ponašanje ne ovise isključivo o vanjskom sloju.

Djeca s rijetkim poremećajima

Postoje slučajevi djece koja su rođena gotovo bez moždane kore, a ipak pokazuju znakove svjesnosti - smiju se, plaču, reagiraju na glazbu, prepoznaju lica svojih roditelja i pokazuju emocije.

Ozljede mozga kod ljudi

Kad je oštećena kora, osoba može izgubiti dio sposobnosti razmišljanja ili govora, ali i dalje ostaje svjesna. No, ako su pogođeni dublji, stariji dijelovi mozga - svijest potpuno nestaje, a osoba pada u komu.

Najstariji dijelovi mozga podržavaju svijest, a noviji je obogaćuju

Coppola ističe da ovo ne umanjuje važnost korteksa. Naprotiv, noviji dijelovi mozga, zajedno s malim mozgom, nadograđuju osnovnu svijest koju pruža subkorteks - dodaju jezik, kreativnost, osjećaj identiteta i moralno rasuđivanje.

Drugim riječima, temelj naše svijesti mogao bi biti star koliko i evolucija samog života, dok ga evolucijski noviji dijelovi obogaćuju.

Što to znači za nas?

Ako su znanstvenici u pravu, to znači da je svijest nastala puno ranije nego što se do sada mislilo, zajedno s drevnim strukturama mozga koje dijelimo s mnogim životinjama.

U tom slučaju, mogućuje je da je svijest:

- šira i rasprostranjenija nego što smo mislili, što otvara pitanja o pravima životinja,

- može pomoći u procjeni svijesti pacijenata u komi i promišljanju medicinske skrbi,

- pokazatelj da naš doživljaj svijeta i samih sebe ima korijene u dubokim, instinktivnim strukturama.

Ova spoznaja mijenja način na koji promišljamo ljudsku i životinjsku svijest - ona nije samo proizvod najnovijeg dijela mozga, nego rezultat milijuna godina evolucije, duboko ukorijenjena u najstarijim strukturama koje dijelimo s mnogim živim bićima.