Biti poštar tamo davno prije pedesetak i više godina, posebno u Imotskoj krajini, bijaše privilegija za svakoga mladića. Kako i ne bi, kada je to bio državni posao, sigurna plaća, te ono najvažnije radio si kod svoje kuće, nisi išao trbuhom za kruhom u inozemstvo.
Krajem šezdesetih i na početku sedamdesetih prošloga stoljeća, bile su najpoznatije godine odlazaka mladih, neoženjenih, ali i oženjenih Imoćana na rad u inozemstvo, prvenstveno “obećanu zemlju” zapadnu Njemačku. Uostalom, Imotska krajina bijaše poznati dio Lijepe naše koja je baš u tom vremenu prednjačila u odlascima svojih sinova i muževa izvan Domovine. Zato je svaki državni posao bio, stvarno Božji dar.
’Netko i nešto’
Ali dobiti njega nije mogao svatko. Ondašnji komunistički sustav, privileg...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....