Senka iz Osijeka poznaje Omiš bolje od bilo kojeg Omišanina: ‘I sinu jedincu dala sam ime po našem čuvenom gusaru‘

Koliko zapravo znate o svom gradu? Koliko poznajete povijest ulica kojima svakodnevno hodate, priče koje skrivaju kamene fasade, duh ljudi koji su oblikovali prostor u kojem živite? I dok često maštamo o nekim dalekim destinacijama i oduševljeno upijamo povijest tuđih gradova, zaboravljamo ono što nam je pred nosom – zaboravljamo vlastite korijene.

No u Omišu, u kamenom gnijezdu između planine i mora, među stijenama koje se strmo spuštaju prema ušću Cetine, postoji jedna žena koja ne dozvoljava da prošlost padne u zaborav. Nije rođena ovdje, ali kao da jest. Nije povjesničarka po struci, ali malo tko zna više o omiškoj povijesti nego ona.

Puno više od adrese

Omiš je za Senku Vlahović, rođenu Osječanku, postao puno više od adrese – postao je njezin profesionalni poziv, svakodnevna inspiracija i prostor u kojem se povijest pretače u doživljaj. Omiš živi u njoj punim plućima, toliko da joj je sin jedinac dobio ime po knezu iz slavnog roda Kačića. Toliko da njezino ime danas stoji među najnagrađivanijima u području kulturnog turizma. I toliko da je nitko više ne zove Senka – svima je ona jednostavno Kneginja Kačić.

Da joj je netko prije tri desetljeća rekao da će njezin životni poziv postati oživljavanje povijesti jednoga primorskog gradića, vjerojatno bi se nasmijala. Rođena Osječanka, Senka Vlahović, danas već 26 godina živi u Omišu – gradu kojemu je, kako kaže, "dala srce i profesiju“, i koji joj uzvraća pričama koje nikad ne prestaju iznenađivati.

Susret s Kneginjom Kačić

Susreli smo se sa Senkom u ranojutarnjem Omišu, dok je grad još mirisao na more i svježinu netom probuđenog dana. Dočekala nas je Kneginje Kačić – ponosna, uspravna, s plemenitim stavom žene koja kao da nije od jučer. Njezina prisutnost nije bila kostim – bila je to preobrazba. Kao da je samo na trenutak zakoračila iz 13. stoljeća u današnji Omiš, da nas povede natrag. Kad Omišani ugledaju Senku u odori Kneginje Kačić, svi znaju da netko negdje sluša priču i da se grad, makar na tren, vratio u prošlost. 

Imali smo čast proći s njom kroz ‘vrata prošlosti‘ – kako smo sami nazvali tu nevidljivu granicu gdje počinje pripovijest. S njezinim prvim riječima, užurbani Omiš iščeznuo je, a pred nama su se otvorile kale po kojima su hodali knezovi, trgovci, mornari, zlatari. Zvuk Cetine pomiješao se s glasovima prošlosti. Svaki kamen imao je svoje ime, svaka kuća svoju tajnu.

Hodali smo starom jezgrom dok nam je pričala o Malduku, omiškim gusarima, o zlatnim pečatima i zakonima, o gusarskim brodovima na maloj rijeci. Zastajali smo ispod volta, kraj zdanja koja bi inače promakla oku, dok je njezin glas, siguran, jasan, bogat, tkao priču o gradu koji nije samo kulisa, već živi organizam.

Tijekom te ture zaboravili smo da smo na novinarskom zadatku. I intervju se pretvorio u razgovor koji se događao usput, u hodu, među kamenim pročeljima i sjenama prošlosti. Ona je pričala kao netko tko je stvarno bio tu – ne kao vodič koji prenosi informacije, nego kao žena koja zna kako miriše zora nad Mirabelom u vrijeme knezova.

Na trenutke smo se doista osjećali kao da hodamo kroz 13. stoljeće. A kad smo je upitali gdje je stvarna granica između nje, Senke iz 21. stoljeća i Kneginje Kačić koju utjelovljuje, samo se zagonetno nasmiješila. Možda je i nema. Možda je u njezinu glasu i pogledu Omiš zaista pronašao svoj živi eho.

Prst sudbine

Omiš ju je osvojio tiho, ali nepovratno:

- Upoznala sam supruga Omišanina u Osijeku. On će reći da sam posljedica jednog moto susreta. No iza te anegdote krije se nešto dublje – poziv koji je, čini se, došao iz samog grada. Možda je to ipak bio prst sudbine. Omiške priče našle su način kako da me dovedu, da ih ispričam.

I danas, nakon više od četvrt stoljeća, grad je i dalje iznenađuje – "nekom novom škuricom, detaljem, idejom“. Taj osjećaj da povijest nije dovršena, da su njezine niti još uvijek žive, vodi Senku u svakom njezinom projektu. Čak je i sinu jedincu dala ime Malduk – po knezu iz roda Kačića.

- Suprug me je upoznao  s pričom o omiškim gusarima i tutnuo u ruke knjigu “Omiški gusari” Alojza Majetića. Kao netko tko voli čitati, pročitala sam je u jednom dahu i oduševila se pričom. Bilo je to vrijeme prije interneta, nisam mogla istraživati omišku srednjovjekovnu povijest i samo ime u mjeri u kojoj mogu danas pa sam se odlučila za oblik imena kojeg su koristili Omišani.  Osjećala sam u kostima da je to pravi izbor.

Drugi Malduk od 13.stoljeća

- Malduk nosi moćnu omišku priču, zvuči baš muški i dovoljno je nesvakidašnje. Suprug se složio, a otprilike u to vrijeme smo i  osnovali moto klub “Omiški gusar”, i eto, tako je na svijet došao drugi, koliko je meni poznato, od 13. stoljeća, Malduk. 

Što se samih Omišana tiče, priča Senka, bilo je svakakvih komentara, od odobravanja do pitanja poput “gdje si našla to, da se izrazim politički korektno, istočnjačko ime?"

Senkin profesionalni identitet teško je sažeti u jednu riječ, jer ona nije samo turistička vodičkinja, ni tek interpretatorica, ni isključivo pripovjedačica. Ona je sve to, pa i više.

- Kreator sam doživljaja u kulturnom turizmu. Osmišljavam i oblikujem doživljaje temeljene na baštini. Interpretiram povijest i kulturu tako da ih činim vidljivima – da ih ljudi osjete.

To "osjetiti“ ključno je za sve što radi. Interpretacija baštine, po njezinu razumijevanju, znači više od pukog prepričavanja činjenica. - Interpretator baštine daje dublje značenje baštini, odnosno određenoj baštinskoj temi. Znači, on se mora posebno posvetiti temi, istražiti je, skupiti gomilu podataka da bi na kraju kreirao priču koja se razumije, osjeti, poštuje i zapamti.

Oživljavanje baštine

S tom je idejom 2014. osnovala vlastitu agenciju Boho Travel Art, kako bi osmislila ture koje ne samo informiraju, već mijenjaju način na koji se baština doživljava. Svaka njezina tura nije samo "obilazak i gotovo" - to su priče utkane u kamen, doživljaj koji spaja igru, pripovijedanje, kostimiranu interpretaciju i lokalnu gastronomiju.

- Agenciju sam otvorila ponesena idejom da ću kreirati tematske ture koje će oživljavati lokalne priče, povijest i kulturu, gastronomiju i prirodnu baštinu uključujući druge dionike u destinaciji kao npr. kulturne ustanove i atrakcije, restorane, lokalne OPG-ovce… Moje ture su posebne upravo po tome što spajam sve navedeno. A kroz to sam uključila i igru koje se bazira na zadacima i zagonetkama čija su tema opet povijest, kultura i baština. 

Na pitanje je li Omiš dovoljno ispričan, Senka odgovara: - Ne samo Omiš, nego i Dalmacija, Hrvatska će biti dovoljno ispričane kada svi budemo pričali našu povijest, kulturu i baštinu s ponosom. 

Umjesto neprestanog traganja za novim atrakcijama, ona naglasak stavlja na nešto drugo: očuvanje onoga što već imamo, onoga što je već davno otkriveno, ali često zanemareno i nismo još naučili vrednovati. - Potrebno nam je kreiranje kvalitetne ponude koja neće ići na ruku masovnom turizmu, ističe.

Rad s lokalnom zajednicom i djecom

I u tom kontekstu, važan joj je rad s lokalnom zajednicom – osobito s djecom. Kroz suradnju s Turističkom zajednicom Grada Omiša, Gradskim muzejom i osnovnom školom, Senka je pokrenula edukativnu turu poput "Razglednice iz prošlosti“ – koja započinje tematskom šetnjom, prateći razvoj pisma od antike do novog vijeka, a središnji dio događanja je priča o hrvatskoj tropismenosti i trojezičnosti. Posjetitelji imaju priliku sudjelovati u maloj radionici glagoljice, izrađujući razglednice s natpisima na ovom staroslavenskom pismu, s čime ova tura i završava. Tako baština ne ostaje zatvorena među staklenim vitrinama, već se pretače u osobno iskustvo.

Kostimirane ture i doživljaji

Jedan od najprepoznatljivijih aspekata njezina rada svakako su kostimi. Nije željela biti "gusarica“, kako kaže, jer se nije vidjela u toj ulozi: 

- Na ideju sam došla zahvaljujući projektu Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet Splitsko-dalmatinske županije “Dalmacija storytelling destinacija”. I prije sam razmišljala o kostimiranju, ali nisam željela ulaziti u neke stereotipne uloge vezane za gusare. Naprosto se nisam doživljavala kao gusarica. I onda mi je sinulo kako sam u stvarnom životu Maldukova mama, pa što ne bih onda kreirala lik majke Malduka Kačića. 

Reakcije ljudi? - Nevjerojatne. Godinama se borim upravo sa stereotipima o gusarstvu i gusarenju, što gosti manje više i očekuju kada dođu poslušati kneginju Kačić. Tako mi je prošlog ljeta jedan Amerikanac na kraju moje priče na Mirabeli rekao “Očekivao sam neku priču za djecu, a dobio prvoklasnu edukaciju iz povijesti".

Njezine su ture i metode postale uzor brojnim kolegama iz drugih krajeva Hrvatske koji danas prenose priče svojih mjesta po modelu koji je Senka razvila.

Gusari kao mamac

- Gusari u mojoj omiškoj priči su mamac kojeg koristim za posjetitelje (strane, domaće, lokalne), da se kroz njih otvori prostor za dublju priču o hrvatskoj velikaškoj obitelji Kačić, srednjovjekovnom Omišu, utvrdi, plovidbi i općenito životu iz tog doba kakav više ne poznajemo.

Lik Kneginje joj je i najdraži: - Kneginja Kačić mi je jedina kostimirana uloga i najdraža, kao Maldukova majka nemam potrebu biti netko drugi. Jednog ljeta sam na putu prema Mirabeli, odjevena kao kneginja Kačić, prolazila kraj kolone auta. U jednom trenu, prozor jednog auta sa ST tablicama se spustio. Provirila je mala glava jednog dječaka koji je doviknuo “Bok Merida hrabra!” Merida je inače glavni lik iz Pixarovog crtića. Iako mi je to bio ogroman kompliment, iskoristila sam priliku da dijete bar malkice podučim o omiškoj povijesti, pa sam mu rekla kako ja nisam Merida, već mama omiškog kneza, Malduka, vođe omiških gusara. I tako je još jedna priča bila ispričana.

Dobitnica prestižnih nagrada

Nagrade i priznanja nisu joj strani. Dvaput je dobitnica prestižnih nagrada, a njezino ime pronaći ćete i u National Geographic UK, pa i u knjigama poput" Gladijatori, povijest svakodnevnog života u Hrvatskoj...".

- Izdvojila bih dvije nagrade koje sam do sada primila “Simply the best” - godišnja nagrada koju za inovativnost i kreativnost u turizmu dodjeljuju Udruga hrvatskih putničkih agencija i Turistička burza PUT. Kada se bavite inovativnošću i kreativnošću u turizmu, ova nagrada je šlag na sav trud koji ulažete u svom poslu. A moj posao je moje vrijeme kada ne spavam i ne kuham ili ne idem u spizu, moj hobi, moja zabava, izazov i priča kojoj se još ne nazire kraj. 

- Nagrada "Marko Polo"  FIJET Croatia za reportažu o mom rodnom gradu "Osijek romantičan, opušten i samozatajan grad na Dravi”, me posebno razveselila.Pišem ih iz hobija i volim pisati, pa mi je drago kad postane prepoznato.

Ovogodišnje sudjelovanje na Pričiginu, večeri baštinskog pripovijedanja - "Pričom kroz Dalmaciju", kao jedna od pripovjedačica iz projekta Dalmacija Storytelling Destinacije, puno joj znači. Za nekoga tko se bavi pripovijedanjem, nastup na Pričiginu prestižan je događaj. Postoje nagrade i priznanja koji nisu formalni i Senka jednako cijeni i te neformalne trenutke:

- Kada vas, na primjer renomirana osoba i veliki vizionar iz svijeta turizma usporedi s Ujevićevim Visokim jablanima, znaš da tvoj rad ima dubinu koju nije lako izreći. To je onaj oblik priznanja kojeg ne možeš uokviriti i okačiti na zid, ali ti ispuni srce jer znaš da radiš dobro unatoč nekad trnovitom putu.

Renomirane suradnje

- Od suradnji, posebno sam zahvalna na konzultantu za dizajniranje iskustva korisnika posjetitelja i poticanje poslovnog rasta u kulturnom i maloprodajnom sektoru, Stephen Spenceru iz Oxforda, koji mi je često puta bio vjetar u leđa. Stephen je već nekoliko puta držao edukacije u Hrvatskoj, a velika mi je želja uključiti ga u neke ozbiljnije projekte vezane uz kulturu i turizam.

-Također bih spomenula i Dijanu Zorić iz Zagreba, koja je uvijek tu da mi pomogne oko storytellinga. Uvijek sam bila sklonija pisanju nego performansu, ali me to nije spriječilo u želji da se usavršim i na tom polju, pa volim što imam stručnjakinju kojoj se uvijek mogu obratiti za stručnu pomoć.

Autor novih tura

U njezinoj kreativnosti ne manjka ni inovacija.

- Samovodeća tura ‘Potraga za klapskom pjesmom‘ kreirana je za turizam 365, odnosno posjetitelje koji će posjetiti Omiš u bilo kojem dijelu godine, naučiti o dalmatinskom tradicionalnom pjevanju i gradu čitajući priče i obavljajući zadatke u šetnji Omišem, te na kraju dobiti i nagradu za to. Autor sam ja, ali ništa od toga ne bi bilo da nije bilo i TZG Omiš, koja je prepoznala važnost promocije omiške kulture i povijesti, baštine općenito.

- Doživljaje, proizvode i usluge treba razvijati. Na svim degustacijama vina na kojima sam bila, Baranje, Slavonije, Istre, Dalmacije, najviše bih se uhvatila za priču o vinarima. Više nego o vinu. Stoga sam došla na ideju predstaviti povijest Omiša i Dalmacije kroz vinske priče. “Kušanje povijesti vina” je kostimirana tura, odnosno šetnja Omišem u kojoj kao Kneginja Kačić pričam o povijesti vina i vinu kroz povijest u Omišu i Dalmaciji. Na kraju sve završava na kušanju vina kod poznate omiške vinarske obitelji Mimica. Posebno mi je važno da u svoje doživljaje uključujem Omišane i ostale stanovnike naselja omiškog kraja.

Maldux Legacy brend

‘Kušanje povijesti vina‘ i ‘Potraga za gusarskim blagom‘ uvode posjetitelje u povijest kroz vino, igru i lokalnu zajednicu. Sve je uključeno – i domaći vinari, i stari gusarski putevi, i današnji Omišani.

- ‘Potraga za gusarskim blagom‘, logični je razvoj priče o omiškim gusarima. U procesu sam razvijanja brenda Maldux Legacy u sklopu kojeg će biti i potraga za Maldukovim blagom. Rješavanje zagonetki i obavljanje zadataka uz pomoć karte otkrit će brojne detalje koji omišku gusarsku povijest čine tako jedinstvenom. Igrat će moći stranci i domaći, parovi, obitelji s djecom, kolege na team buildingu ili djeca na dječjem rođendanu. Dakle, igra neće biti isključivo za turiste, niti samo za djecu. 

Na pitanje koliko je izazovno osmisliti ture koje su istovremeno edukativne, zabavne i emocionalno upečatljive, Senka odgovara: - Prilično. Još su me u osnovnoj školi prepoznali kao kreativnu osobu pa bih rekla da mi je najmanji problem doći do ideje. Onda kreće ‘fizikala‘, kopanje, istraživanje, pronalaženje informacije, provjeravanje informacija i vjerodostojnosti izvora. Na kraju treba sve te informacije pročešljati, sažeti, biti nepristran. Zamislite da Bibliju morate sažeti na džepno izdanje. Iako zvuči naporno, istraživanje je najlakše, ako imate dovoljno vremena. Najteži dio je vezan uz inspiraciju. Ona se ne pali na prekidač. Nekad prođu dani pa čak i tjedni dok se ne pojavi i posloži sve na svoje mjesto. 

Odakle inspiracija?

- Odlično pitanje, ali nemam jednostavan odgovor. Možda ljubav prema pričama, našim pričama, ljudima koje su vodili snovi i vizije o boljem sutra, koji su utkali put nama koji danas puno toga uzimamo zdravo za gotovo. Osim toga, priče su, neke više, neke manje, uvijek intrigantne. Spomenik, zgrada, utvrda bez priče samo su objekti koje ćemo fotografirati radi njihovog izgleda, ali ćemo ih brzo zaboraviti ako nismo saznali i njihovu priču. Ovo je mjesto gdje bih voljela naglasiti važnost turističkih vodiča koji svakodnevno marljivo rade upravo na tome.

Kulturni turizam, vjeruje, ima budućnost, ali samo ako se Hrvatska počne povezivati i gledati šire. - U svakom slučaju s veseljem mogu konstatirati da se više nego ikad radi na kreiranju doživljaja u kulturnom i turističkom sektoru diljem Lijepe Naše. Možda to govori Osječanka u meni koja pola života živi u Omišu, ali ja sanjam zemlju u kojoj se kontinent i obala drže zajedno.

Mladima koji žele raditi kao ona, poručuje jednostavno – neka se pripreme na rad, učenje i strast.

- Ni influenceri, ni tik tokeri nisu postali uspješni preko noći. Ako želite raditi ono što volite budite spremni na puno učenja, rada, nekad žrtvovanja sebe, svog vremena, novca. Ne odustajte kod neuspjeha, budite uporni. Najveće bogatstvo koje sam stekla u ovome što radim su ljudi, predivni ljudi koje sam usput upoznala. A na kraju, kad bi morala u jednoj rečenici objasniti zašto je Omiš poseban, rekla bi: - Omiš i njegova rivijera kao i zaleđe neće vam se otkriti na prvu – prvo će vas očarati ljepotom, a onda će vas do kraja osvojiti svojim pričama.

A možda Omiš zapravo ne bira svoje ljude po mjestu rođenja, nego po onome koliko ga stvarno žive. I po tome - Senka je Omišanka.