Isplati li se na poslu dati maksimum od sebe? Dok neki vjeruju da se izniman trud uvijek nagradi napredovanjem, većom plaćom ili profesionalnim rastom, drugi smatraju da pretjerano ulaganje često dovodi do iscrpljenosti, dodatnih obveza i manjka ravnoteže između posla i privatnog života, bez stvarnog priznanja.
Iskustva zaposlenika iz različitih industrija pokazuju da odgovor nije jednoznačan: ponekad se veliki trud isplati, ponekad ne, a vrlo često nagrada ovisi o konkretnom poslodavcu.
"Je li vam se isplatilo što ste na poslu davali 110 % od sebe? Je li se ikad ikome isplatilo ulagati izniman trud na poslu? Još uvijek radite puno, iako vaš trud, kvalitetan rad i zalaganje nisu prepoznati? Zašto to i dalje radite? Vi koji ste napravili rez – kada i kako ste to učinili? Koje su bile posljedice", postavio je pitanje United_Carpenter_371 na Redditu.
‘Manje briga, manje stresa‘
"Recimo da jest. Dogurala sam do visoke pozicije, nakon osam godina dala otkaz i promijenila sve.
Krenula sam od niže plaće, sada je već viša, imam manje posla, manje briga, manje stresa. Nitko me ne zove nakon 16 sati, mogu raditi od kuće, imam puno više godišnjeg odmora, kad me također nitko ne zove.
To sam trebala napraviti prije deset godina. Činilo se da smo tvrtka i ja međusobno ovisni, a zapravo smo se zaboravili za šest mjeseci", bio je jedan od odgovora.
"Ovo je nešto što bi svi mladi ljudi koji se prvi put zapošljavaju trebali pročitati, razumjeti i zapamtiti. Da, 110 posto truda može vas jednog dana dovesti do visoke pozicije, velike plaće, više odgovornosti i manjka privatnog života. Na kraju ćete shvatiti da tvrtka može bez vas i vi bez nje, kao da nikad niste ni radili u njoj."
"Trinaest godina sam u istoj firmi i primijetio sam kakve probleme imamo kad ode netko tko je bio ključan u nečemu, primjerice napravio dio sustava i slično.
Bilo da ode na drugi posao ili u mirovinu. Mnogo puta sam zvao bivše kolege. Srećom, odličan smo kolektiv pa se ljudi u većini slučajeva potrude pomoći. S otprilike 40 posto bivših kolega i dalje se družim – navrate na kave, ručkove, čak i oni s novih poslova ako imaju slobodan dan ili fleksibilno radno vrijeme."
‘Dajem sve od sebe‘
"Nastavnik sam. Plodove mog rada prepoznaju samo rijetki i tek nakon puno vremena. Isplati li se – ne znam, nisam siguran. Dajem sve od sebe jer me sramota od samoga sebe i svojih učenika zabušavati. Spavam mirno znajući da me ljudi zbog toga poštuju. To se ne može platiti."
"Ja sam također nastavnik i davala sam sve od sebe, radeći uglavnom po međunarodnim školama u Europi. To je završilo tako da sam radila svaki dan poslije radnog vremena, vikendom pregledavala testove… Dok mi se jednog dana nije složilo: tlak 170/110, bol u lijevoj ruci i u prsima. Završila sam na Hitnoj. Rekli su da je sve u redu i da je to od stresa. Zabranili su mi pretjerani rad.
Sljedeća plaća stigla je s umanjenjem jer sam bila na Hitnoj "nenajavljeno". Došla sam kući i napisala otkaz. To je bilo prije gotovo dvije godine. Jednom sam nakon toga pokušala opet tražiti posao u školi, ali čim sam ušla u zgradu obuzeo me ogroman val tjeskobe i odlučila sam da radije želim prati suđe u restoranu i mirno dolaziti kući svojoj obitelji nego riskirati srčane probleme.
"U mom poslu vrijedi pravilo da što više i kvalitetnije radiš, to te ljudi manje vole. Svatko iz svog kuta: kolege, učenici, roditelji. Zašto je to tako, to bismo se trebali zapitati kao društvo."
‘Bacili me u vatru‘
"Na praksi su me ‘bacili u vatru‘ pa sam odradio posao za tri do četiri osobe. Na kraju nitko nije rekao ni hvala. Ali poučno iskustvo – shvatio sam koliko mogu kad se potrudim. Ne zamjeram im, zahvalan sam na lekciji koju sam naučio dok sam bio mlad."
"Ljudi to ne cijene ako se ne znaš ‘prodati‘, odnosno gurati i gaziti druge za vlastiti napredak. Nitko ne pamti koliko si dugo radio i što si sve riješio, nego te gledaju kao osobu za iskorištavanje. S druge strane, u kaotičnom sustavu naučiš više u dvije godine nego u savršeno uređenom sustavu u dvadeset. U konačnici, koliko uložiš – toliko će ti se vratiti, ali sve ima svoju cijenu."
"Ne. Štoviše, činilo mi se da smeta ostatku tima koji je davao možda 30 %. No puno sam naučila pa se trud isplatio u smislu profesionalnog razvoja, ali financijski nikako. Najbrže su napredovali oni koji su pričali kako puno rade, a zapravo nisu radili ništa. Nažalost, još nisam naišla na menadžment koji prepoznaje trud i pravovremeno ga nagrađuje."
‘Da sam bila pametnija...‘
"Najbrže su napredovali oni koji su puno pričali, a zapravo nisu radili. Ako puno radiš, nemaš vremena pričati okolo i zato te menadžment ne vidi. S jedne strane ne žalim jer sam stekao ogromno iskustvo i sada radim lagano, ali realno, izgubio sam više od onih koji su se izbjegavali truditi."
"Ne. Bila sam pet godina u firmi i prelomila kad sam po tko zna koji put tražila povišicu ili promaknuće, a odgovor je uvijek bio: "Pričat ćemo o tome u sljedećoj evaluaciji, sada se mijenjaju neke stvari…" Nakon otkaza rekli su da će mi nešto ponuditi ako im dam vremena."
"Dala sam im tri tjedna, sastanci su se nizali, slušala sam kako sam odličan zaposlenik i kako pripremaju ponudu koju "neću moći odbiti"… i nisam dobila ništa. Dva dana nakon što sam otišla cijelom su timu povisili plaće za 20 posto. Da sam bila pametnija, otišla bih ranije."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....