Otkad je nastao, splitski restoran Artičok ima svoj pravac, skrivenu poruku u samom nazivu – ali i stavku u jelovniku koja se zove "Ručak za potrebite", i koja stoji 5,30 eura. Rečeni pravac je – dalmatinska kuhinja bez puno filozofiranja: od pastrve iz Jadra do ribe iz Jadrana, od kupusa i kaštradine do finijih mesnih bokuna, rižota... I deserta pod zajedničkim nazivnikom "Pitaj konobara".
Desert ovisi, dakako, o stađunu i dostupnosti namirnica (najviše voća), a konstantu čine jednostavni, svesezonski salenjaci – pecivo od lisatog tijesta sa pravim salom, i domaćim pekmezom od šljiva te engleskom kremom – te kućni biskvitni kolač s malinama. I štrudel, koji je u ovoj priči važniji nego što ga neki od nas doživljavaju.
Neki od nas, naime, kojima štrudel na stolu nije luksuz nego uobičajena slastica.
"Ručak za potrebite" ili "za poslije" po špranci kava (baš i nisu zaživjele te "kave za poslije", moramo biti iskreni) nije, međutim, obrok kojega možete pojesti, ali se može pretvoriti u obrok za nekoga. Najčešće ipak poprimi oblik kakvog upotrebnog predmeta u tom sustavu donacija; vlasnik "Artičoka" Marin Radić (39) objašnjava da priča natopljena humanošću i nenametljivim dobrotvornim radom postoji već devet godina, a stavka u jelovniku je legalan način izdvajanja za opće dobro.
- Kao što vidite, taj ručak stoji 5,30 eura – od nas se donira iznos za PDV, dakle tih pet i nešto eura ide u svojevrsnu kasu potpore. Nekoliko puta godišnje uz pomoć starijeg bračnog para, anonimnih plemenitih ljudi i koordinatora, prikupljena sredstva bez bilo čije provizije preusmjeravamo potrebitima; najčešće su to obitelji koje su se našle u teškoj financijskoj situaciji, familije u kojima se netko teško razbolio. Ljudi koji su, kako se ono kaže, "zapeli".
Ponekad je riječ i o dugogodišnjim dionicima socijalne potpore, na žalost, uvijek nekome treba pomoć... Sve je to za ljude, nikad ne znaš što te čeka – rezonira naš sugovornik.
- Ne, nikad nismo darovali novac, humanitarci iz sjene nam sugeriraju kome bi trebalo nešto, i mi onda ljudima odnesemo pomoć isključivo u materijalnim predmetima: novi kauč, perilicu posuđa, paket higijenskih potrepština... Uglavnom to bude oko Božića i još jednom u godini. Nekad i o Uskrsu. Lijep je osjećaj nekome pomagati, a zapravo to većim dijelom čine naši gosti, a ne mi – ističe Radić.
Artičok je inače tvorenica ideje sažete u istoj riječi: "art" (umjetnost) i "čoknuti" (nešto prigristi), ujedno i naziv jestive mediteranske biljke. Zamišljen je kao "moderan bistro" i kao takav zimi (radi cijelu godinu) privlači domaće goste na ukusne i obilate marende, a ljeti je skoro u potpunosti orijentiran strancima. Chef kužine restorana/bistroa je Stipe Šušnjara, njegovi su prethodnici chefovi Duje Kanaet i Mario Omrčen.
Svi su podržavali "ručkove za potrebite" kao stavku u jelovniku, ali su i aktivno kuhali za one kojima bi dobro došlo neko toplo jelo a ne mogu ga platiti.
- Tijekom ovih osam-devet godina, u sklopu akcije "Ručak za potrebite" pekli smo i kruh – znate, imamo odličan domaći kruh, od kiselog tijesta također, tome pridajemo dosta pažnje – pa smo ga dijelili ljudima oko Božića kao mali znak tople pažnje. Još i više smo se napekli štrudela; po petnaest velikih škrovada bi podijelili familijama kojima je taj naš mali doprinos blagdanskom stolu zapravo itekako značajan. A tko ne voli štrudel?
Miriše na domaće, svima budi neke uspomene na djetinjstvo i dobra stara vremena – smatra plemeniti ugostitelj, pravo "splitsko dite". Za mnoge ljude u potrebi se iznenadio jer ih je poznavao "iz grada" kao solidno situirane; još jedan dokaz koliko je Fortuna prevrtljiva, život nepredvidljiv...
Pojedini bi došli sami preuzeti, nekima iz udaljenijih kvartova je predmet poput kauča ili perilice diskretno dostavljen kombijem na kućnu adresu.
- Moram bit iskren i reć da većinu "ručkova" – stavke koja se uredno "tuče" na račun – doniraju stranci. Oni kupe i po nekoliko tih ručkova, čak i po desetak. Vjerojatno već imaju naviku, a imaju možda i bolju platežnu moć. I onda, uz koordinaciju supružnika, ljudima odnosimo te stvari, skuhamo im jelo i slično.
Izvanredan je osjećaj biti dio tog lanca dobrote – napominje Radić, koji je pristao na ovu priču isključivo kako bi potaknuo i druge da slijede trend pomaganja potrebitima u okvirima svog životnog djelovanja.
Kamo sreće da nije potriba za tim...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....