Perfekcionisti, osobe koje teže savršenstvu, posvećuju pažnju svakom detalju i ne pristaju na osrednjost. Zvuče kao idealni kandidati za uspješne lidere, zar ne? No, stvarnost je često potpuno drugačija. Perfekcionizam, koji se mnogima čini kao supermoć, na rukovodećim pozicijama često postaje ozbiljna prepreka.
Perfekcionizam nije uvijek isto što i težnja ka kvaliteti. Dok je težnja ka izvrsnosti usmjerena na napredak i poboljšanje, perfekcionizam je, kako je rekla Elizabeth Gilbert, strah od neuspjeha maskiran u lijepe cipele. Taj strah paralizira lidere i njihove timove, koči inovacije i stvara negativnu radnu atmosferu piše Forbes Srbija.
Perfekcionistički nastrojeni lideri često pate od tzv. paralize odlučivanja: pretjerano analiziraju, strahuju od pogrešnih odluka i neprestano traže još informacija, zbog čega se važne poslovne odluke odgađaju ili uopće ne donesu.
„Perfekcionizam je sklonost da sami sebi postavljamo nerealne ciljeve, a onda se vješto skrivamo iza izgovora da su ti ciljevi za nas nedostižni“, objašnjava Jovana Jovanović, stručnjakinja za agilno poslovanje.
U današnjem dinamičnom poslovnom okruženju, sposobnost donošenja pravovremenih odluka često je važnija od toga da one budu savršene. Tvrtke koje predugo oklijevaju gube prilike, dok konkurencija preuzima tržište.
Perfekcionistički lideri često zapnu u fazi pretjeranog istraživanja i planiranja. Neprestano skupljaju podatke, analiziraju svaki detalj i traže mane u svakoj opciji, što znatno usporava donošenje odluka, a često vodi i do potpune blokade.
„Dovoljno nikada nije pitanje količine, već isključivo pitanje odluke. Dovoljno je onda kada ja odlučim da je dovoljno“, zaključuje Jovanović.
Jedna od najštetnijih posljedica perfekcionizma u vodstvu je mikromenadžment. Perfekcionistički nastrojeni lideri teško prepuštaju kontrolu i odgovornost drugima. Često ispravljaju sitne pogreške, prepravljaju tuđi rad i upliću se u svaki segment poslovanja.
Rezultat toga su timovi bez motivacije i inicijative. Zaposlenici prestaju preuzimati odgovornost jer znaju da će njihov trud biti ispravljen ili kritiziran. Umjesto da riskiraju i budu inovativni, radije čekaju detaljne upute, jer je tako jednostavnije i sigurnije.
Tendencija perfekcionista da sve mora biti napravljeno na “njihov način” ne samo da obeshrabruje zaposlenike, već i guši nove ideje i pristupe koji bi možda bili čak i bolji od onih koje preferira sam lider.
Perfekcionistički lideri ne postavljaju visoke standarde samo sebi. Često nerealna očekivanja prenose i na svoje zaposlenike. To stvara radno okruženje u kojem dominiraju kronični stres, izgaranje (burnout) i visoka fluktuacija kadra.
Tvrtke koje vode perfekcionisti često se suočavaju s čestim odlascima zaposlenika, što za sobom povlači gubitak talenta, znanja i stabilnosti. Zamjena jednog zaposlenika može koštati i do 200 posto njegove godišnje plaće, što znači da perfekcionizam na vodećoj poziciji izravno utječe i na financijsko zdravlje organizacije.
Perfekcionisti su skloni radoholičarstvu i iscrpljivanju, a takav stil rada često nameću i svojim timovima. Pohvale su rijetke, ali se greške brzo primjećuju i ističu što s vremenom dovodi do pada motivacije, samopouzdanja i opće iscrpljenosti među zaposlenima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....