Tvoj mozak ti laže - evo kako prestati vjerovati lažima svog uma i pobijediti vlastite nesigurnosti

Koliko puta ste se uhvatili kako stojite pred ogledalom, analizirajući svaki detalj svog lica, pokušavajući pronaći najbolji kut, a umjesto toga vidite samo “mane”? Koliko puta ste osjetili val nelagode nakon slučajnog pogleda u izlog trgovine ili otvaranja selfie kamere u krivom trenutku? Ako ti se čini da ti izgled određuje dan, raspoloženje, pa čak i vrijednost, možda se suočavaš s nečim ozbiljnijim od obične nesigurnosti.

Body dysmorphia ili tjelesni dismorfni poremećaj (BDD) nije samo nezadovoljstvo vlastitim izgledom. To je opsesivna iskrivljena percepcija sebe, stanje u kojem mozak neprestano preuveličava i analizira “nedostatke” koji su drugima nevidljivi ili nevažni. I dok drugi vide potpuno prosječnu ili čak privlačnu osobu, osoba s BDD-jem vidi samo ono što nije “dovoljno dobro”.

Kada ogledalo postane neprijatelj

Život s  tjelesnim dismorfnim poremećajem znači živjeti s unutarnjim kritičarem koji nikad ne šuti.Ogledala postaju zamke. Provodiš sate analizirajući svaki detalj, tražeći “rješenje” za nešto što ne možeš promijeniti.

Društvene mreže su igra mučenja. Svaki savršeni selfie nekog influencera postaje podsjetnik da “nikad nećeš izgledati tako”. Skrivanje iza filtera, šminke, kose, odjeće. Ako nešto ne možeš promijeniti, možeš ga barem sakriti – ali osjećaj nezadovoljstva nikad ne nestaje. Zahvati i tretmani ne donose olakšanje. Čak i ako nešto “popraviš”, um će brzo pronaći novu manu.

Ovo nije obična nesigurnost. To je stalna, iscrpljujuća opsesija koja može uništiti društveni život, odnose, pa čak i svakodnevne aktivnosti. Jer kako normalno funkcionirati kad svaki pogled u ogledalo izaziva val samoprijezira?

Zašto se ovo događa?

Nema jednog odgovora. BDD je kompleksan miks genetike, društvenih utjecaja i osobnih iskustava. No, jedno je sigurno – svijet u kojem živimo ne pomaže. 

Savršenstvo kao norma – društvene mreže plasiraju nerealna lica i tijela, pa čak i najljepši ljudi koriste filtere da izgledaju “bolje”.

Perfekcionizam – sklonost da sve bude “savršeno” često dovodi do toga da nikad nisi zadovoljan sobom.

Komentari iz djetinjstva – čak i usputne opaske poput “imaš velik nos” mogu stvoriti opsesiju koja se kasnije pretvara u BDD.

I dok je normalno željeti izgledati dobro, kod BDD-a to postaje nemogućnost da vidiš vlastitu vrijednost izvan fizičkog izgleda.

Kako prepoznati i pobijediti BDD?

1. Ako se prepoznaješ u ovome, postoji način da se izvučeš iz začaranog kruga.
2. Postavi si pitanje: Je li ovo realno? Ako tvoji bližnji ne primjećuju tvoje “mane”, možda je problem u percepciji, ne u izgledu.
3. Ograniči vrijeme pred ogledalom. Ako provodiš sate analizirajući lice ili tijelo, postavi si granicu – pet minuta i dalje ne diraš odraz.
4. Odmori se od društvenih mreža. Otprati sve što te tjera da se osjećaš loše u vlastitoj koži.
5. Naglašavaj ono što voliš na sebi. Umjesto da opsesivno gledaš “problem”, počni primjećivati što ti se sviđa.
6.  Razgovaraj s nekim. BDD nije nešto što nestane samo od sebe, ali terapija može pomoći.

Ti nisi tvoj izgled!

Najveći paradoks tjelesnog dismorfnog poremećaja je što nikad ne vidiš istinu o sebi. Tvoj mozak je programiran da vidi samo “ono što ne valja”, dok drugi ljudi u tebi vide ljepotu, harizmu, eleganciju – sve ono što ti sebi ne dopuštaš vidjeti. Ponekad, pravi glow up nije u mijenjanju lica ili tijela, već u mijenjanju pogleda na sebe.