Toga smo dana prijatelj i ja iskoristili bonacu i isplovili malo brodom do Hvara.
Kako ronim tijekom cijele godine, uglavnom sam, ovo je s obzirom na vremenske uvjete i dobro društvo bio jedan savršen ribolovni izlet.
Krenuli smo oko 7 ujutro tako da smo u moru bili već oko 9 sati.
Nakon višesatnog ronjenja u kojem sam uspio uloviti nešto malo ribe, jednu manju hobotnicu i ugora, baš taman prije nego smo se trebali počet pakirati i krenut natrag, ugledam je s površine na nekih 6 - 7 metara dubine.
Na prvu sam mislio da je veliki kamen jer se savršeno stopila s okolinom i ništa okolo nije bilo karakteristično za prepoznavanje same rupe od hobotnice.
Gledam i ne virujem…
Na trenutak sam razmišljao koliko je pametno upustiti se u tako nešto, ali su ribolovno iskustvo i strast prevladali.
Naravno, uslijedio je uron, hitac ‘u sridu‘ u kojem je puška c4 Gladius 85 odradila svoj posa baš kako triba, ali onda je počela drama.
Dvadeset minuta sam ja nju izvlačia vanka i moram priznat da mi je dala papra.
Pucao sam u nju više puta i konstantno je povlačio ali koliko god sam se trudija nije išlo.
Jednostavno je bila enormno jaka beštija…
Jednostavno je trebalo puno strpljenja i u jednom trenutku je morala popustiti.
A to je i bilo očekivano jer znam da ja ne bi.
Često znam uhvatit velike hobotnice, ali ovo je do sada moja najveća.
Najteža prije ove je bila teška 5,7, a ova je imala 8,6 kilograma i bila je duga skoro kao ja sam.
Trenutno odmara u ledu, bit će spremljena za užu rodbinu ispod peke.
Znam da je velika, ali i nas ima.
A kratki video samog finala možete viditi ode:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....