Premda je ‘oko‘ na udicama zapravo prvenstveno predviđeno za njišuće montaže, mnogu ribolovci ovakve udice vezuju na klasičan način koristeći čvor sneeling a hook.
I upravo na tom pouzdanom čvoru struna prečesto puca.
A razlog pucanja se ne krije u nespretnosti vezača ili u lošoj kvaliteti strune već najčešće u loše obrađenom završetku oka udice.
Naime, budući da su takvi modeli udica namijenjeni njišućim montažama malobrojni se proizvođači trude zavariti i ispolirati dosjed kraja na vrat udice tako da taj kraj uvijek ostaje djelomično oštar i samim time potencijalno opasan za nosivost sistema.
Pojedini ribolovci na tom mjestu omataju udicu slojem izolir-trake što je polovično rješenje jer je izolir traka mekana i prilikom naprezanja lako dolazi do njenog prosijecanja nakon čega smo opet na početku.
Osim toga, koliko je god pažljivo nalijepili, ona stvara zadebljanje i rijetko je kada potpuno nevidljiva.
Puno bolje i pouzdanije rješenje je vezivanje manjeg čvora od tanje najlonske strune koji će imati ulogu podloške-štitnika.
Može se upotrijebiti klasičan sneeling a hook ili pak grinner.
Nakon što se sa tri do četiri ovoja čvor veže na vrat udice treba ga potisnuti maksimalno prema oku te mu krajeve odrezati ‘na nulu‘.
Tek nakon toga možemo vezati udicu lovnom strunom.
Radni čvor će prilikom zatezanja nalijegati na mali čvor-štitnik i na taj način izbjeći oštri kraj neobrađenog oka.
A ako vam i nakon toga struna bude pucala, možda bi je trebali zamijeniti nekom drugom ili je početi vezivati na neki drugi način.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....