Ovaj moj hobi doveo me do mnogih ekstremnih pothvata, suludih ideja i podviga, a prošle godine sam razvio još jedan zanimljiv poremećaj. Znate onaj osjećaj koji smo imali još kao djeca, tko je tada ribao, da je velika riba daleko, na vrhu zabačaja, pa još malo dalje, u velikim dubinama... Ta intuicija, premda pogrešna, nekako je prisutna u čovjeku.
E, na tome tragu nedavno me opsjela ideja da riba čeka na terenima gdje nema nikoga, na divljim lokacijama, što je i dijelom točno, ali moj problem je što čak i kada se nekako probijem do takvih mjesta, ne mogu na njima dugo ostati jer već idući put tu sam već bio i ta stijena je za mene već potrošena pa se sada treba početi kretati još više desno ili lijevo.
Ovo me dovelo do otkačenih mjesta, mnogo istraženog terena, a ka...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....