Gdje ima ribanja, ima i ribarskog prigovaranja, a u Starom Gradu na Hvaru, odakle je Ribanje i ribarsko prigovaranje otplovilo u svijet, prigovara se konstantno… I ne prigovara se samo na jednu stranu – sve su zapasali.
Jedna strana prigovaranja vezana je za prodaju ribe, druga za zakone… U jednoj ribari prigovaraju ljudima, u drugoj državi i EU.
Problem s prodajom ribe dobro je sažela Nila, jedna od dvije gospođe koje prodaju ribu na ribarnici u Starom Gradu: "Mladi ne kupuju ribu, a stari su umrli." Pojasnile su i da čak nije problem što mladi jedu manje ribe, što je vjerojatno istina, no pravi problem je u lijenosti…
Kažu da je mladima lakše kupiti smrznutog mola bez glave ili panirane riblje štapiće u trgovini nego kupiti frišku ribu koju treba čistiti. "I onda nas još pitaju da in očistimo ribu!" – požalila se Nila, a mi smo se malo posramili jer smo tjedan ranije od nje tražili da nam očisti tri škarpine. Dvije su bile manje, po 17 eura, jedna veća po 20. Sve skupa nešto preko kila. Dovoljno za brujet i kasnije paštetu od ostataka… U Splitu bi nas takva kesa crvenih morskih gospođa došla 30 i više eura.
Ali Mira i Nila kažu da nije problem u cijeni. Ističu da se uvijek prvo proda bolja riba.
Moderan način života ne ide niz kost konzumaciji ribe
Prije nego se prebacimo na ostale stavke ovog ribarskog prigovaranja, moramo malo opravdati mlađe generacije… Učinit ćemo to koristeći najbliže budućnosti što možemo vidjeti, a to znači ugledavši se na SAD i ostale “razvijene države”. Uzmimo u obzir da ljudi iz tih razvijenih država dolaze u Hrvatsku i zaboravljaju traume dok slušaju more i piju plavac. Mi smo visoko razvijena država. Njima je neshvatljivo da možemo živjeti tako opušteno, tako slobodno i zdravo. Oni… Oni jadni moraju trčati uvijek i svugdje.
Zato nemaju kada čistiti ribu, a većina sigurno ni ne zna. Ne smije se zaboraviti ni to da većina mladih živi u stanovima i da očistiti ribu u stanu znači pristati na pronalaženje ljuski na neobičnim mjestima i udisanje mirisa koji samo neiskrenim ljudima može biti ugodan. Objektivno je lakše kupiti ribu u dućanu… Naravno, kvaliteta ribe iz trgovina ne može se usporediti s kvalitetom ribe s ribarnice, ali mladi računaju da je bolje i smrznuti mol od hamburgera. Za njih je jesti ribu iz trgovine napredak, iskorak prema zdravom životu…
Rješenja za ovaj dio prigovaranja postoje. S ribarske strane to bi vjerojatno značilo nuditi uslugu čišćenja ribe po nekoj simboličnoj cijeni. Možda bi bilo pametno i ovu “lošiju” kupcima ponuditi na način da ribari odrade skoro sav posao za njih. Možda bi se lakše prodalo 5 kg fileta od mola nego 8 kg cijelog mola… Pa da i bude viša cijena, nitko se ne bi bunio da ribari naplate svoj rad. I u trgovinama je filet mola skuplji od mola bez glave. Naravno, to je dodatan posao za koji nema uvijek vremena, no tržište određuje pravila pa je bolje biti fokusiran na prilagođavanje nego prigovaranje.
Svjesne su toga gospođe Nila i Mira, ne kaskaju s prilagođavanjem, ali ne mogu si pomoći – moraju prigovarati. Kako i neće kad ih netko na temperaturi od 2 stupnja pita da mu očisti kilo trljica…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....