Kako izaći na kraj s plavim rakom, invazivnom vrstom koja se posljednjih godina intenzivno proširila akvatorijem krajnjeg juga? Sladokusci i gastronomski stručnjaci sjetili su se rješenja – uljeza je najpametnije - pojesti. I tako se dogodio Festival plavog raka – Od mora do stola. U okviru projekta Uklanjanje invazivne strane vrste plavi rak (Callinectes sapidus) cilj je bio popularizirati plavog raka na jelovnicima ugostiteljskih objekata.
- Što se više plavog raka pripremi za jelo i konzumira, više se izlovljava, manje će obitavati u prirodi i raditi manje štete za bioraznolikost, školjkarstvo i ribarstvo – kažu organizatori iz Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko - neretvanske županije i Razvojne agencije DUNEA koji su račju degustaciju priredili uz podršku Općine Ston i tamošnje Turističke zajednice. Poseban naglasak stavljen je na kulinarski dio programa.
U cooking showu, prezentaciji i kušanju jela od plavog raka sudjelovali su Katija Guljelmović (pašteta i rižoto od plavog raka), David Skoko (njoki s plavim rakom i tostiranim bademina), Studentski centar Akademis Ivica Daničić i Aleksandar Bjelogradski (salata od plavog raka, karamelizirane smokve s plavim rakom, zapečeni plavi rak i tjestenina od plavog raka, padišpanj, krostule), učenici Turističke i ugostiteljske škole (Akademis Čingrija) s profesoricom Marijom Bazdan sa desertnim programom tortom makaruli u okviru projekta GUSTI koji provodi DUNEA.
I dok su ovdašnji sladokusci uglavnom živjeli u mraku neznanja, pokazalo se da je preko Atlantika ‘plavac‘ s kliještima prava poslastica. Podrijetlom plavog raka u posljednje vrijeme se intenzivno bave i znanstvenici poput dr. Valtera Kožula. Znanstveni savjetnik u Institutu za more i priobalje, doktor biotehničkih znanosti iz Dubrovnika kaže nam kako je plavi rak autohtona vrsta zapadne obale sjeverne Amerike i Meksičkog zaljeva, vrlo cijenjen u kulinarstvu pa se lovi komercijalno i rekreacijski.
- Uz američku obalu procjenom stanja kroz pokusni izlov procjenjuje se stanje populacije na godišnjoj razini što omogućava određivanje dozvoljene količine izlova. Ovo se odnosi na sjevernije populacije dok se južnije izlov manje kontrolira. U Jadranu prvi podatak o pojavi plavog raka bilježimo u prvoj polovici prošlog stoljeća u venecijanskoj laguni. U Jadran je ova vrsta došla izlijevanjem balastnih voda. Nakon toga nije bilo zabilježenog ulova sve do kraja devedesetih godina kada se prvi put lovi na ušću Neretve. Od tada njegova brojnost iz godine u godinu raste, a prostor koji populacija zauzima širi se sjeverno i južno od Neretve. Danas se već lovi u moru oko Istre i na ušću rijeke Po – otkriva nam sugovornik i upozorava da ‘došljaku‘ treba pažljivo pristupati:
- Plavi rak ima vrlo jaka kliješta pa pri hvatanju treba biti oprezan, uz tri para nogu za kretanje četvrti krajnji par je razvijen da mu služi za plivanje. Plava boja može prelaziti i u nijansu prema plavo zelenoj dok ženke na kliještima imaju crvenkastu nijansu. Žive 3 do 4 godine, a spolnu zrelost dostižu između prve i druge godine starosti, nekad i ranije. Raste odbacivanjem oklopa, a brzina rasta ovisi o temperaturi i raspoloživoj hrani pa na višim temperaturama brže raste. Da bi se mrijestile, ženke se kreću prema bočatoj vodi gdje nakon odbacivanja oklopa kopuliraju s mužjacima čiji se spolni produkti mogu koristiti i godinu dana nakon kontakta s mužjakom za oplodnju jajašaca i mrijest u slanoj vodi – rastumačio nam je dr. Kožul, pa se osvrnuo na prehrambene navike plavog raka:
- Hrane se sa svime što mogu naći na dnu, drugim rakovima, školjkašima, ribom, uginulim organizmima i sl. Oni su plijen većoj ribi, jeguljama, pticama, hobotnici, a moguće i morskim kornjačama. Mužjaci preferiraju bočatu vodu dok ženke slaniju. U toplijem dijelu godine brojniji su plitko dok se u sediment sklanjaju tijekom hladnijeg dijela godine. Njihova pojava u Jadranu svakako utječe na autohtone vrste rakova a razina utjecaja treba tek biti istražena – kaže znanstvenik i potvrđuje kako je ova vrsta najbrojnija na ušću Neretve.
- Zbog načina ishrane, potencijalno su opasni za populacije školjkaša. Na našim peskarijama rijetko se pojavljuju, a potrošači još nisu stekli naviku konzumacije iako pojedini restorani plavog raka povremeno imaju u ponudi. Znanstvenici su uvidjeli opasnost koju ova invazivna vrsta može uzrokovati pa su pokrenuti neki projekti s ciljem kontrole brojnosti populacije i izlovom. Redovan monitoring i preventivan izlov svakako pomaže u regulaciji brojnosti i očuvanju autohtonih organizama našeg mora – poručuje na kraju dr. Valter Kožul.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....