Parobrod Medusa jedan je od prvih čeličnih brodova austrijskog Lloyda, izgrađen u Trstu krajem 19. stoljeća. Parobrod je imenovan po mitskom čudovištu Meduzi koje ljude pretvara u kamen.
Medusa austrijskog Lloyda imala je malo starijeg blizanca, čelični parobrod imena Pandora, izrađen prema istom tipu i konstrukcijskim obilježjima. Oba parobroda simboli su tehnološkog napretka svoga vremena i oslikavaju gospodarske i političke okolnosti unutar moćne Austro-Ugarske Monarhije.
Zahtjevne rute
Medusa je plovila dugim i zahtjevnim rutama, spajajući Europu s dalekim lukama Brazila, Indije i drugih prekomorskih odredišta. Njezina čelična konstrukcija i inovativne tehničke značajke pružale su posadi sigurnost, dopuštajući im da hrabro ovladavaju valovima trgovinskih i putničkih plovidbi tog vremena, gdje je svaki kilometar mora bio izazov, a svaka pristajanja novo postignuće.
Tijekom svoga posljednjeg putovanja, Medusa je prevozila rižu na relaciji Rangoon – Port Said. Plovidba je tragično okončana 14. veljače 1898. godine, kada je brod, nakon što se prepolovio, potonuo u Indijskom oceanu, točnije u sjeveroistočnom dijelu Bengalskog zaljeva.
Kapetan Vlado Ivelić, koji se kao zapovjednik Lloydova parobroda Orion, na liniji iz Trsta prema indijskim lukama, sredinom veljače 1898. godine zatekao u Bombaju, primio je vijest da se u blizini nasukao parobrod Medusa.
U skladu s naredbom, posada Oriona odmah je krenula iskrcavati teret kako bi što prije mogla pomoći posadi Meduse. Međutim, sljedećeg dana, prije nego su krenuli prema mjestu nesreće, kapetan Ivelić primio je novi brzojav, da je Medusa potpuno izgubljena i potonula.
U nesreći nije stradala nijedna osoba, a uzrok brodoloma ostao je nepoznat. Ipak, poznata nam je činjenica da je Medusa bila jedan od najportretiranijih brodova zemlje čiju je zastavu nosila.
U svom istraživanju Željko Brguljan je otkrio čak 11 portreta ovoga broda, što u muzejima, što u privatnim zbirkama te je svoja istraživanja pretočio u monografiju koja donosi priču o životu parobroda Medusa.
Slikarske dorade
U spomen na nesretni događaj izrađene su najmanje dvije zavjetne slike preživjelih pomoraca s Meduse. Jedna od njih je originalan rad, tonski kolorirani crtež za koji se ne zna je li uopće sačuvan, a druga je fotografija spomenute originalne slike, ali s dodanim natpisom koji opisuje nesretni događaj potonuća Meduse.
Čuva se u svetištu Gospe od Pojišana, dok se njezina kopija, odnosno kompozicija fotografije uz određene slikarske dorade, čuva u fundusu Hrvatskog pomorskog muzeja Split, a rad je slikara Ivana Mirkovića (Pag, 1893. – Split, 1988.) nastao 1947. godine po narudžbi tadašnjeg splitskog Pomorskog muzeja.
Zavjetnu sliku Meduse darovao je Splićanin Duje Smoje, koji je u vrijeme potonuća broda obnašao dužnost vođe stroja. Kao izraz zahvalnosti Gospi od Pojišana za preživljeni brodolom kod otoka Table na Andamanima, Smoje je po povratku u Split sliku darovao crkvi.
Prepolovljeni parobrod
Djelo prikazuje prizor prepolovljenog, gotovo potpuno potopljenog parobroda, kojem iz mora izvire središnji dio palube s dimnjakom i jarboli. U donjem lijevom kutu kompozicije naslikan je otok Table sa svjetionikom, uz koji su smještene dvije jednokatne zgrade.
Prikaz je umjetnički vrlo skroman, a natpis na poleđini djela navodi da je nastao u gradu Penganu na Malezijskom poluotoku, gdje se posada Meduse nakon brodoloma privremeno smjestila.
Kako je sudbina originalne zavjetne slike nepoznata, njezina fotografija sačuvana u crkvi Gospe od Pojišana simbolično preuzima ulogu i status izgubljenog originala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....