Otvoren je ribarski muzej u Vrboskoj pa smo otišli provjeriti je li mu unutrašnjost jednako impozantna kao i vanjština… Radi se o važnom projektu koji podiže svijest o važnosti ribolova i prerade ribe na Hvaru i otoku. Takvi projekti koštaju pa je ukupni trošak projekta iznosio 426.030,72 eura. Čak 388.547,74 eura, ili 91.2% su osigurali iz FLAG-a Škoji.
Stigli smo nešto nakon 9 sati, dočekala su nas širom otvorena vrata i mladić za pultom iza njih. Pitali smo mladića smije li nam dati izjavu, a ispostavilo se da ne samo da smije, već je mladić i jako elokventan…
„Za sada su dojmovi uglavnom jako pozitivni, hvala Bogu. Ljudima se sviđa, pogotovo činjenica da napokon imamo vlastiti prostor, da više nismo podstanari. I prije samog otvorenja reakcije su bile pozitivne - i to s razlogom, jer je stari prostor bio krcat, doslovno kao sardina u konzervi, što je možda i prikladno za ribarski muzej, ali ipak nepraktično.
Ovdje posjetitelji mogu vidjeti brojne predmete iz bivše tvornice, nažalost sada zatvorene, kao i velik broj tradicionalnog alata koji se koristio u ribarstvu. Imamo i jednu animaciju koju je izradila naša mještanka, trenutno studentica animacije na prestižnom fakultetu u Zagrebu. A u planu su i nova izlaganja - tek čekamo neke eksponate da stignu.
Inače, studiram povijest i engleski u Zadru, a oduvijek sam volio muzeje i posebno ovaj ribarski, u svom gradu. Još kao dijete sam znao da želim raditi u muzeju ili biti profesor povijesti tako da mi rad ovdje savršeno odgovara.” - rekao je Luka Ćaleta.
Mi smo prolistali knjigu dojmova pa se popeli na kat i razgledali prostoriju s feralima. Nećemo previše otkrivali kako vam ne bismo pokravili dojmove kada stignete u posjet, no moramo izdvojiti zanimljivost koja pokazuje koliko su ljudi zapravo nepromišljeni…
Prvi izvor svjetla korišten za ribolov bilo je "svićalo" s borovom luči. Praktički metalna rebra koja se postavljalo na provu broda i u njih se slagalo srce bora, središnji dio koji najdulje i najjače gori. Mukotrpan posao, ali ipak je svićalo bilo toliko korišteno da je dovelo do nestašice borova na otoku u 19. stoljeću.
Razgledali smo i drugu postoriju na katu posvećenu ribarsim mrežama i sličnim pomagalima pa se spustili fotografirati i prizemlje. Dolje u oko upada stroj koji na prvu nismo mogli identificirati, no zahvaljujući pločici s objašnjenjem naučili smo kako izgleda poluautomatski stroj za konzerviranje ribe. Zato su tu pločice s, zato su tu muzeji… Da izađete pametniji nego ste ušli. Ili barem s više informacija…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....