baštinaRibarska zbirka Vrboske dobila trajni prostor u Ribarskom muzeju

U Vrboskoj je otvorena nova zgrada Ribarskog muzeja, 53 godine nakon njegova osnutka. Ovaj događaj označava važan trenutak za očuvanje ribarske baštine Dalmacije i otoka Hvara, piše Pokret otoka.

- Trajni smještaj Ribarske zbirke u vlastitom prostoru prilika je za novi stalni postav, sustavan razvoj programskog rada, adekvatne postupke zaštite i izlaganja muzejske građe, te najvažnije – prilika za cjelogodišnji rad - kažu iz Muzeja koji je sastavnica Muzeja općine Jelsa i čuva bogatu etnografsku zbirku iz druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća.

Obnovu je omogućilo sufinanciranje iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo.

Muzej je osnovan - u konobi, još 1972. u sklopu Centra za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara. Pokretač je bio Vrbovljanin Antun Ružević, koji je prve muzejske predmete čuvao u vlastitoj konobi. Zajednica je u kratkom roku prikupila brojne eksponate iz dvorišta, potkrovlja i starih kuća. Sve se radilo volonterski, bez financijskih sredstava. Prvi prostor muzeja bio je prizemlje kuće prof. Mate Dežulovića na rivi, gdje je djelovao punih 50 godina.

Pionirski duh i entuzijazam mještana, ribara i lokalnih stručnjaka oblikovali su muzej kao središnje mjesto očuvanja lokalne baštine. U osnivanju su sudjelovali i Niko Duboković te arheolog Mladen Nikolanci, koji su doprinijeli oblikovanju stručnog postava i uspostavljanju suradnje sa strukovnim ustanovama.

Prvi zaposlenik muzeja bio je fotograf Andro Damjanić, poznat kao “bard dalmatinske fotografije”. Njegove fotografije bilježe odnos između urbanog i ruralnog te svakodnevni život otočne zajednice. Njegov rad iz tog vremena postao je sastavni dio vizualnog identiteta muzeja. Kao vodič i čuvar, Damjanić je muzeju ostavio naslijeđe u obliku najpoznatijih fotografija Vrboske iz 1970-ih.

Predmeti u zbirci najvećim su dijelom pripadali ribarskim obiteljima iz Vrboske, ali i drugih otočnih mjesta. Oni dokumentiraju tradicijske ribolovne tehnike, načine obrade ribe i svakodnevicu otočnih ribara. Poseban fokus stavljen je na lov sitne plave ribe, osobito srdele, i na upotrebu svićala – tradicionalnih ferala korištenih za noćni ribolov uz svjetlo borove luči na željeznoj rešetki svićalu, smještenoj na pramcu broda.

Osim svićala, u Ribarskoj zbirci izloženi su i drugi tipovi ferala za lov pod sviću kao i brojni drugi alati za lov i obradu ribe. Tako se mogu vidjeti osti, parangali, udice, mreže različitih vrsta i namjena, pribor za krpanje mreža i jedara, drvene bačve – barili za konzervaciju srdele kao i bačvarski alat za njihovu izradu.

Sačuvan je i dio inventara nekadašnje tvornice sardina koju je u Vrboskoj osnovala kompanija Societe General Française iz Trsta 1894. godine. Dio fundusa čine i preparirane ribe, rakovi, školjke i spužve pa posjetitelji mogu saznati ponešto o stanovnicima našeg podmorja. Neizostavan dio je i inventar tradicijske ribarske kuhinje, koju karakterizira ekonomičnost i racionalnost u odnosu prema hrani, a jelovnik se prilagođava sezonskom ciklusu. Ovako koncipiran postav Ribarske zbirke daje zaokruženu sliku života vrbovačkih ribara u kojoj se isprepliću elementi materijalne i nematerijalne etnografske baštine koja je u identitetu Vrboske još uvijek snažno prisutna.