Borisa nisan odavna vidija. A baš nikidan se trevimo na rivu, maše mi rukon, smije se:
– E, di si ti, nikad te nima vanka, bi‘će stojiš doma isprid kompjutera oli televizije… A šta radiš, di greš, kako žena, kako dica…
– A evo, gren se malo prošetat, doli do Labuda…
– Ajde neka, dobro nan doša u Lučicu.
– A ti si vidin još u jedrenju. Sićan se da si već ka momak ovod idrija u one male brodice, kako su se ono zvale, je li kadet oli optimist?
– E, kad je to bilo. Sad ti ovod učin mlađe kako idrit, kako pripoznat vitar, kako se naslonit na vale, kako se karinavat…
– Koji je ono gušt kad ti vitar napuni idro, pa kad ti se jarbol nagne na jednu bandu a ti se naginješ na drugu…
– A tek oni mir i tišina, samo čuješ kako brodica riže more, ššš-ššš…...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....