Luky uoči koncerta u Šibeniku: „Morao sam pobjeći da bih opstao”

Jedan od naših najkarizmatičnijih glazbenika, autor koji je i sebi i drugima stvorio vanserijski dobru glazbu i stihove, a onda se povukao u mir, tišinu i osamu otoka da dođe sebi, vratit će se na pozornicu nakon 13 godina tišine. I to na rođendanski koncert šibenske Tvrđave sv. Mihovila 5. lipnja. Tim povodom razgovarali smo s Draganom Lukićem Šegedinom - svima nam poznatom po njegovom umjetničkom imenu - LUKY. 

Njegov prvi autorski album Ararita označio je trenutak u kojem se, nakon dugogodišnjeg rada iza scene, u potpunosti profilirao kao samostalni autor. Slijedio je V.I.T.R.I.O.L. pa Hvala:) s kojim je zatvorio svoj autorski put i otvorio razdoblje dugog izbivanja iz javnosti, da bi nakon 13 godina objavio EP Grad pored Luke.

Kad ste svirali zadnji koncert prije ove trinaestogodišnje stanke, jeste li mislili da je zadnji zadnji ili ste negdje u podsvijesti znali da ćete se kad tad vratiti u studio i na scenu?

Nisam razmišljao na taj način. U mom je ‘slučaju‘ došlo do potpunog psihičkog i fizičkog zasićenja svim tim što sam bio primoran činiti da bih nastavio dotadašnjim putem. Nakon 30-ak godina neprekidnog putovanja, koncertiranja, sviranja, snimanja, aranžiranja, produciranja te konstantnog boravljenja u javnom prostoru - morao sam naprosto bježati. Doslovno - fizički pobjeći. I to tamo gdje mi se doista više ništa od svega toga neće moći niti približiti. Jednostavno - nestati. Ispariti kao Houdini. Bilo je to pitanje čistog opstanka. Nisam ni trenutak više mogao izdržati taj konstantni pritisak da se sad mora ‘ovo‘ i da se onda mora ‘ono‘. Kad sam konačno došao ‘Tamo di san davno tija‘ - bio sam spašen. Lišen svega onog čega mi je bilo dosta - nisam imao apsolutno nikakvu ideju što ću raditi u budućnosti. Idućih nekoliko godina je bilo samo: more, riba, kamen, masline i karte. Trešeta i briškula naravno. Nisam imao nikakvih planova - niti me je išta konkretno zanimalo. Samo čista egzistencija. Postojanje bez ikakvog cilja.

Što vas je onda iznutra natjeralo na ‘Grad pored luke‘?

Iznutra zasigurno onaj nepresušni Izvor koji nam konstantno nesvjesno i mimo naše volje 24/7 šalje ‘tajne signale i šifre‘ u svim mogućim oblicima i pojavnostima. Nasred si mora. Loviš ribu i taman kad umisliš da ne misliš niočemu - eto u glavi neki stihovi. I melodija. I instrumenti. Čitav orkestar.. Aranžman.. ‘Što je sad ovo?‘ - prostruji ti iznenada kroz glavu - ‘pa ja se ovim više ne bavim!‘ I tko zna - možda se nikad više ne bih ni bavio da nisam saznao da ću postati otac.

Nakon te najnevjerojatnije spoznaje koju ti život može priuštiti, pjesma ‘Srce od zlata‘ - posvećena starijem sinu  Antunu - ‘sama se je napisala‘. Ni dan danas ne mogu sa sigurnošću obznaniti - tko je ustvari autor te pjesme, no sigurno je jedno - osobno to nisam napisao, a tko je – ne znam. Držim da sam je samo zabilježio, zapisao ali stvarnog autora ne poznajem. Nakon toga pjesme su se počele nizati jedna za drugom same od sebe… Zapisao sam ih u ovom ili onom obliku otprilike dvjestotinak, s tim da sam kasnije - prihvativši se konačno svog ‘Zanata‘ – otprilike njih 60-ak pripremio za snimanje. Od tih 60-ak pripremljenih odabrao sam dvije koje su mi u tome trenutku bile najomiljenije te Arsenovu ‘Odabrat ćeš gore‘ koju sam već praktično desetljećima želio obraditi i čekao onaj ‘pravi trenutak‘. Eto – tako je nekako nastao EP ‘Grad pored luke‘.  

Kao što ste upravo spomenuli, na novom EP-u obradili ste Arsenovu ‘Odabrat ćeš gore‘. Znaju vas čak i uspoređivati s Arsenom. Kako se osjećate oko toga? Jel‘ vas više tereti ili laska?

Ako je to stvarno istina – ne znam kome tako nešto ne bi laskalo. Arsen je u svakom smislu najveći od najvećih. Imam osjećaj da ga ovo današnje ‘tuzemno-tudumsko‘ društvo baš i ne doživljava previše - u svakom slučaju niti približno koliko bi trebalo i koliko je zaslužio. Kad se samo sjetim svih dječjih emisija u kojima je u 70-ima i 80-ima sudjelovao, što kao skladatelj, što kao tekstopisac, što kao upravo savršeni performer - a još k tome - to je sve bilo autentično i naše!

Nisu to bile, kao što je sada slučaj nekakve ‘franšize‘ koje se sinkroniziraju na nekom doslovno očajnom kvazi-hrvatskom jeziku - te su emisije pisali najbolji tadašnji hrvatski pjesnici, aranžirali najveći aranžeri koje smo ikad imali te ih interpretirali najbolji glumci sa savršenom dikcijom i nepogrešivo ispravnim izgovorom književnog hrvatskog jezika koji je na današnji dan, nažalost postao raritet u hrvatskom javnom prostoru pa se s pravom pitam - gdje će danas i od koga naša djeca naučiti pravilan izgovor hrvatskog književnog standarda? Hmm.. Bojim se - nigdje a sigurno ne na televiziji koja se što se jezika tiče pretvorila u grotesku. Dalje da i ne nabrajam: glazba za tolike vrhunske serije, filmove, teatar...  Zatim cijeli Arsenov kantautorski opus.. Pjesništvo.. Ne.. Rekao sam već jednom prilikom kad su mi postavili pitanje otprilike slično ovom da ako netko u meni prepoznaje ijedan promil miljuntinskog djelića Arsena - smatrat ću to svojim kapitalnim životnim djelom. Arsen je bio toliko velik i ostao toliko beskonačno nedostižan da je to naprosto neizgovorivo.

Oblikovali ste zvuk i riječi Urbanu, Dalekoj obali, Oliveru, TBF-u... Ima li neka posebna metoda kojom se prebacite iz stvaranja za sebe u stvaranje za druge? Odnosno, kako izgleda izlazak iz Lukyja koji radi za svoju dušu i prebacivanje u Lukyja koji radi za drugoga? Koliko je vas u tim stvarima?

Uvijek radim isključivo za svoju dušu i najbolje što znam u datim uvjetima. Nema tu nikakvog ‘prebacivanja‘.

Kad danas slušate svoje stare albume, koliko se razlikujete od tog čovjeka?

Životno gledajući - potpuno. No ako gledamo samu suštinu - onu čistu esenciju mojeg unutarnjeg bića - bliže sam ‘onom koji jesam‘ u svakom pogledu.

Kažete da se danas sramite nekih svojih pjesama, ali nikad ih ne imenujete. Pjesme su ostale iste, a ipak se nešto u međuvremenu dogodilo?

Ne znam što se to ‘u međuvremenu dogodilo‘ - ne razumijem na što točno ciljate, no postoji određeni broj ‘mojih‘ pjesama koje jednostavno nisu ni blizu ispale onako kako sam ih bio zamislio.. ili kako sam očekivao da će na kraju ispasti. Čudno je to i ne primjetim to odmah na prvu, ali nakon nekog vremena kad čujem neke svoje pjesme na radiju u, ne znam - trafici na primjer - učine mi se toliko loše odsvirane, aranžirane, producirane.. otpjevane ako hoćete da me obuzme neki duboki sram te gledam što prije i bezbolnije izaći iz tog prostora da me netko slučajno ne bi vidio..

Kako zamišljate večer na sv. Mihovilu? 13 godina bez publike dugo je vremena.

Zamišljam je kao jednu lipu i ugodnu večernju litnju dalmatinsku čaroliju.

Šibenska pozornica taman je istovremeno mala i velika da imate intiman i prijateljski, a opet veći koncert. Publika će vas čuti i dok dišete, ima li treme i nervoze?

Čitav svoj umjetnički dio života proveo sam na sceni. Još od malih nogu – što kao pijanist u glazbenoj školi, što u teatru jer bio sam mladi nadareni glumac ‘koji obećava‘ u Glumačkom studiju HNK Split, zatim u bendovima - prvo na demo sceni koja je 80-ih godina bila vrlo živa i važna a kasnije kao jedan od kotačića mnogih poznatih koncertnih postava.

Na sceni se dakle osjećam kao riba u moru ­- neki bi ovdje rekli ‘u vodi‘ ali to nije moj žargon - tako da što se nekakve treme tiče osobno ne poznajem taj osjećaj. Volim kad mi je publika blizu te da ćemo jedni druge međusobno čuti ‘i dok dišemo‘ ali - zajedno. Nije cilj da publika čuje mene ‘i dok dišem‘ - radije volim čuti publiku kako diše, a najbolje od svega je trenutak kada prodišemo svi zajedno. E, taj osjećaj, taj trenutak - ukoliko se dogodi - učinio bi me neizmjerno sretnim, a nadam se da će sretnima učiniti sve nas zajedno koji se tamo na sv. Mihovilu susretnemo tu večer. Citirat ću za kraj još jednog enormno velikog kantautora - meni posebno dragog a također i velebnog opusa: ‘Ovo večeras nije ‘moj koncert‘ - ovo je naš koncert!‘  

Ulaznice za zasad jedini najavljeni Lukyjev koncert, po cijeni od 38 eura, dostupne su putem sustava Eventim i na blagajni Kuće umjetnosti Arsen, dok članovi Kluba prijatelja šibenskih tvrđava ostvaruju 15 % popusta pri kupnji.