Zdravko Pilić: Gdje brijest njiše grane

Desetak milijuna kuna koštala je Šibenčane plaža Banj. Nije se na njoj štedjelo. Ni na plaži, ni na plažnom objektu – u kojem je danas klub Makari - ni na šetnici. Na njoj su ugrađeni tako skupi materijali kakvi se i na privatne objekte ugrađuju samo ako nemate male djece – hit zidne obloge od prešanog papira od kojih tisuću kuna po četvornom metru, pa javna rasvjeta od kojih su kandelabri koštali kojih 15-ak tisuća kuna svaki – a na Banju ih je bilo 13 planiranih.

Ugrađen je i tzv. colledani pod, što je jedan specijalni premaz koji je također koštao 500-tinjak kuna po kvadratu, stupovi od rampe koja vodi na plažu su od slavonske hrastovine, ograda je od inox mreže – i ona je više od sto eura po kvadratu – a ni staklena nije jeftinija.

Sve skupo, i lipo, i čisto, i novo, ali...

I hortikultura na plažnom objektu je koštala ‘oho – ho’ jer je ugrađena skupa hidroizolacija i stavljeno navodnjavanje kap po kap za autohtono dalmatinsko bilje koje se imalo održati na krovu.

Dakle, koštalo je, a i neka je. Tko misli imati nešto lijepo, kvalitetno i trajno i treba platiti. Banj je – takvog kakav je - isprojektirao šibenski studio ARX, a u njemu četvero autora- arhitekata koji su posao dobili na javnom natječaju – Damir Lasinović, Marko Paić, Ivona Ivčević i Ivana Lozić. Plaža je dakle njihovo autorsko djelo što je morao poštivati i izvođač radova.

Pa izgraditi i - ugraditi - na njoj sve što je projektant zamislio. Tako je i bilo, a Banj je – kafić i noćni klub Makari – svečano otvoren u srpnju prošle godine. Uz birane riječi gradonačelnika Burića kako nije riječ samo o ugostiteljskom objektu “već o kompletiranju urbane infrastrukture” grada kojem je jedan takav objekt nedostajao.

Ali nema ‘lada! Posadimo ga!

A vlasnik Anton Dobra kazao je kako otvara “najbolji i najprestižniji klub na Jadranu”.

I sada, kada bi čovjek očekivao da se ovako grandiozan, skup i ozbiljan objekt – građen i rađen po znatu - jednako tako odgovorno i održava, niti sedam mjeseci nakon mi se ponovno “vraćamo na svoje”. Pa u gradu radi svatko što mu padne na pamet. Ničim izazvan, Siniša Burić , direktor “Zelenila”, inače po struci upravni pravnik, zaključio je kako na plaži “nema hlada” – pa nitko ga nije ni isprojektirao.

I onda je on tamo, ne pitajući nikog ništa, zasadio – tri brijesta. Kao iz pjesme “Tri brijesta na otoku sreće”. Jer da su oni – brijestovi – ‘jako divlja stabla, najlakše se primaju i rastu najbrže.’ Koja su pitoma? Ona koja rastu sporo, kao sekvoja?

Šteta što Marijan Ban nije za to znao, pa napisao pjesmu ‘Četrnaest brijestova se nadvilo nad nama...’. Ili – ‘Gdje briješće njišu grane.’ Brijestovi na plažama – to bi stvarno mogao biti originalni šibenski ‘brend’. Svi drugi palme i(li) tamarise – a mi brijestove! Bez projekta? A šta će ti projekt kad čovik zna...

Zdravko Pilić