Zdravko Pilić: Jaruga zamalo kao "Azimut"

Prije negoli sam se oženio, nikako mi nije bilo jasno za koga trgovci pišu one cijene tipa “samo 99,99 kuna”. Vlaški možđani u mojoj glavi nama(h) su to zaokruživali na 200. Otkako sam se oženio, znam tko. Naime, mojoj je ženi sve upola jeftinije nego meni. Sve što počinje s jedan njoj je sto ili tisuću kuna, a meni 200 ili dvije tisuće.

Još se živo sjećam kada smo se na početku zajedničkog života kućili i išli kupovati frižider za koji je ona negdje vidjela reklamu – ne sića se sad točno di, ali je sto posto, tisuću kuna. Dobro, možda i je koju kunu više, ali svakako je – oko tisuću. Naravno, trebam li vam uopće govoriti da je cijena tog frižidera bila točno lipu manje od dvije tisuće kuna.

Danas i starijoj kćeri – mlađa se uvrgla na me - kada me pita novce za patike koje “dođu 400”, odmah dajem 500 kuna i ne tražim da mi vrati kusur, jerbo znam da ga i nema.

Već unaprijed znam što će mi reći – “Znaš, tata, nisu one patike bile 400 nego skoro 500 kuna. 499,99.” Vraga skoro, tko onu lipu uopće vraća...

Je li nafta ili nije

Po prilici slično odnosili su se “faktori” u Šibensko – kninskoj županiji prema naftnoj mrlji koja se (pret)prošlog tjedna ukazala u vodocrpilištu Jaruga s kojeg se većina od stotinjak tisuća potrošača na potezu od Murtera i Vodica preko Šibenika do Primoštena i Rogoznice. Je li skroz ili nije zagađena? Zavod za javno zdravstvo kojem je na čelu Suzi Vatavuk odmah je zabranio korištenje vode za skoro sve – piće, kuhanje i održavanje osobne higijene.

Nisu znali odakle je nafta – i je li uopće nafta iako na nju sliči i miriše – pa je ovakva “zaokružena” zabrana naizgled bila najracionalnija.

No, javili su se odmah i oni koji su tvrdili upravo suprotno – tko zna čega sve ima u vodi kad se u njoj ni kupati ne smijemo, nešto krijete od nas! Tko u nas vjeruje da se nešto ne krije, nego se ne zna?!

To je nagnalo Mihu Mioča, direktora šibenskog Vodovoda, da javno kaže kako smo “pretjerali s oprezom”. “Trebalo je vodu samo zabraniti za piće, a moglo se u njoj kupati i kuhati.” Ovako smo, veli, proizveli nepotrebnu paniku jer se nikada u povijesti šibenskog Vodovoda nije zabranjivalo da se voda koristi za bilo što, osim – eventualno - za ispiranje WC-a, a i zagađenja nije bilo takvih razmjera.

Što će biti od gutljaja vode

Javno se prozvalo i Zavod za javno zdravstvo da nije odmah, na početku kazao da se zbog korištenja vode u kojoj je bila nafta za piće može izazvati iritacijsko djelovanje, mučninu, proljev, nadražaj sluznice.

No, možda je i bolje što nije, jer nije teško zamisliti da bi deseci građana koji su greškom popili gutljaj ili čašu vode zatrpali šibensku Hitnu sa stvarnim ili umišljenim simptomima, s kojima bolnica ne bi znala što bi, osobito ako su mnogi od njih ‘tlakaši’ i ‘šećeraši’. Možemo tek zamisliti razmjere straha i panike koji bi se proširili na ulične vijesti – ‘Eno ih dvadeset leži u bolnici a nitko ne zna što im je.

Čeka se nalaz iz Zagreba da se vidi što su popili.’ Ako smo zbog malo glasnije muzike iz “Azimuta” mogli dići grad i pola države na noge...

zdravko pilić