Jedno od najdramatičnijih nadmetanja u povijesti dalmatinskog i hrvatskog nogometa, bila je, nema sumnje, četvrt-finalna utakmica Lige prvaka Hajduk – Hamburg(3:2), odigrana početkom 1980.godine. Njemački klub je potom postao i prvak Europe, ali je zadnjih 6 sezona igrao je, ako niste znali u Drugoj ligi da bi se u njemačku elitu vratili tek ovog proljeća. Zašto to spominjemo? To pitanje postavit će čitatelji, koji i ne moraju razumjeti što je autor ovih redaka htio poručiti. Poruka je da nije tragedija ispasti iz Prve lige nego problem postaje velik, ako ne znaš zašto se to dogodilo i ne znaš recept za povratak i potpuno ozdravljenje šibenskog nogometa. A zapravo sve je u samo jednoj rečenici kazao trener (na odlasku) Rajko Vidović.
- Žao mi je što ljudi, koji su vodili klub imali sluha – kazao je bosanski Hrvat (op.p. on je iz Zavidovića, gdje je nekad djelovao jaki rukometni klub Krivaja), za kojega se usuđujemo kazati da je riječ o jednom od najčasnijih i najkorektnijih stručnjaka, koji su se okušali na kormilu Šubićevca.
Njegova misao o „klupskim čelnicima, koji nisu imali sluha“, najizravnije podsjeća na stav dobrog, starog, ali nažalost pokojnog predsjednika HNK Šibenik Marka Slavice, koji je nerijetko posezao za izjavom „U kriznim situacijama situacijama ne igra samo momčad, već cijeli klub“. Bilo je to doba, kad smo se mi, koji smo šibenski nogometni fanatici prije i po završetku utakmici, te u poluvremenu u nemalom broju tiskali na gornjem katu Šubićevca. Kad su se spomenuti Slavica, Željko Dulibić – Crni i Marko Karađole – Kapula na junački način opirali i sucima, i svima, koji su djelovali protiv interesa šibenskog nogometa.
Kao kontrast tome, konačno, ćemo spomenuti situaciju s proljetne utakmice Šibenik – Slaven Belupo(1:1), kad je autor ovih redaka u poluvremenu dojurio na gornji kat ljut kao pas, te inzistirao da se i VAR-sucu Čuljku i glavnom sucu Strukanu dade do znanja kako je pogodak gostiju postignut iz „debelog“ zaleđa. A znate kako su reagirali ljudi s gornjeg kata!? Poslali su zaštitara na autora ovih redaka, koji nije prezao od vrijeđanja, tjelesnih prijetnji i „zahvata“, pa čak i za rečenicom „Nećeš više stupiti u klupske prostorije“. Ostali su mrtvo hladno promatrali što se zbiva ili nisu pokušali ni verbalno zaštiti novinara(i ne krijemo navijača!), koji živi za Narančaste od daleke 1953.godine, kad je Šibenik, zbog radova na Šubićevcu, igrao na vojnom igralištu u Mandalini.
Netko će se vjerojatno pitati zašto si o tome šutio dosad!? Iz pragmatičnog razloga da svojom neugodnom pričom dodatno ne pokvarim ionako lošu atmosferu u klubu. Atmosferu u klubu, koji se vodio mobitelom iz Njemačke. U komunikaciji sa suradnicima, koji mahom nisu bili Šibenčani, te se nerijetko „nisu miješali u svoj posao“.
MI SMO ŠIBENČANi…
Sve spomenuto gorljivi navijači Šibenika na vrijeme su prepoznali. Otud i završna slika poslije poraza s Hajdukom(0;1), još jednog u nizu nesretnih posrtaja Narančastih u sezoni, koja je završila ispadanjem u niži rang. U pedeset „i nešto“ godina novinarske karijere ne pamtimo takvu završnu scenu na Šubićevcu i bilo gdje. Više od 500 domaćih navijača pljeskalo je momčadi, koja je ispala iz Prve lige uz povik „Mi smo Šibenčani, Šibenik je naš!“ Posebice su skandirali ratniku bez mane i straha Ivanu Santiniju.
- Šibenik zaslužuje uvijek biti u Prvoj ligi, a Šibenik i moj Zadar moraju se sportski približiti, zaboraviti na antagonizam – održao je kratki i emotivni govor Funcutima Ivan Santini, na što su šibenski navijači uzvratili pljeskom.
Bilo je to i na tragu Ivanove intrigantne izjave „Ne znam hoću li iduće sezone igrati u Prvoj ili drugoj ligi. Pitanje je samo tko će i u kojemu smjeru uspjeti nagovoriti moju suprugu!?“
A što misliti o pripadnicima Torcide, koji su topovskim udarima ugrozili travnjak, te izazvali prekid, a potom i signalnim raketama gađali šibenski dio gledalište!? I to u trenutcima, kad se već znalo da je Rijeka novi prvak Hrvatske, kad su se obje momčadi više nego korektno nadmetali na travnjaku. A riječki Bijeli ne bi strepili do zadnjeg kola da im Šibenik nije oteo dva boda na Rujevici. Da ne govorimo o peguli domaćina na šibenskoj utakmici Šibenik – Rijeka(0:1).
POTENCIJALNI VLASNIK NA TRIBINAMA!?
Ne, nema smisla posebno analizirati igru Šibenika u nadmetanju s Hajdukom. Bila je to još jedna ratnička igra Narančastih u situaciji, kad su već imali status bivšeg prvoligaša, Zašto, uostalom, još jednom obavljati obdukciju pokojnika, kad smo to napravili prije dva tjedna!?
Vrjednije je posegnuti za refrenom Zečićeve pjesme „Ima li nade za nas?“ Potencijalni vlasnik kluba, o kojemu se priča već dvadesetak dana, pojavio se na tribinama s bivšim nogometašem Šibenika Antom Vrcićem. I, kažu dobro upućeni, sa čvrstim obećanjem da će riješiti problem dobivanja licencije za novu sezonu.
Na tragu toga valja izabrati bolje suradnike od svog prethodnika Željka Karajice. Možda je potpisnik ovih redaka prevelik optimist, ali vjerujemo da bi okupljanje pozitivnih i provjerenih snaga iz šibenskog kraja bio najbolja trasa za prvoligaški povratak, A nemamo ništa protiv onih, koji su dovikivali „Rajko ostani!“ i „Ivane ostani“.
Da ne govorimo o emocijama, koje su ove sezone demonstrirali Funcuti! Puno toga govori i transparent s nedjeljne utakmice „Druga lige i bezbroj poraza bolji su nego život bez obraza“.
SPORI POVRATCI
Ako izuzmemo zadnji ekspresni come back, Šibenik se uvijek sporo vraćao u željeni rang natjecanja. Čak i onda, kad nas je Zdravko Mamić krvnički i administrativno gurnuo u Treću ligu Narančastima je trebalo dvije sezone da se iskoprcaju iz nadmetanja u postajama, koje podsjećaju na Ujevićeve stihove „Malena mjesta srca moga“, pa onda još četiri da opet postanu prvoligaši.
Osam sezona trebalo je Šibenčanima da se vrate u jaku Drugu ligu bivše države poslije ispadanja 1975. Nije bio prebrz povratak ni u prvom desetljeću ovog stoljeća. Uspjelo je tek treneru Ivanu Pudaru, koji je kroz drugoligaško natjecanje stvorio jaku momčad. Toliko jaku da je nadigrala i Dinamo s Modrićem.
Doduše, Narančasti bi bili ispali iz Prve hrvatske već u njezinim počecima da ne bi „intervencije“ predsjednika Franje Tuđmana da se poveća broj prvoligaša. Pritom su Šibenčani imali svog sveca- zaštitnika u liku pokojnog Ćire Blaževića, koji se oglasio emotivnom rečenicom „Zaštitimo ratnike i patnike iz grada – heroja“.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....