Makarku Antoniju Mendeš prije nekoliko godina zapazio je fotograf Goran Čižmešija dok je šetala Cvjetnim trgom u Zagrebu, no osim što odskače stilom, Antonija ima još jednu strast, a to je stomatologija. Kako moda i stomatologija idu zajedno, možete vidjeti na licu mjesta, u ordinaciji u kojoj radi.
Njena radna odjeća i obuća nisu uniformirano bijele boje, a zanimljivi detalji na klompama ili licu nisu rijetkost. Decentna maskara neobičnih boja možda i najbolje opisuje Antoniju.
- Goran me uhvatio na špici dok sam išla na kavu. Svidio mu se moj stil i pitao je može li me fotografirati. Na početku sam se malo prepala, ali poslije mi je bilo drago. Modu uistinu volim i tijekom godina sam razvila svoj stil. Volim dobar, kvalitetan i decentan nakit.
Konkretni rezultati
Modne piste nikad je nisu zanimale, ali medicina jest.
- Tata je oftalmolog, pa sam često dolazila u ordinaciju i mislila kako ću nastaviti s njegovom praksom. Međutim, kad sam krenula u školu, počele su me zanimati biologija i anatomija tijela i shvatila sam koliko je medicina širok pojam.
Kao dijete imala sam problema sa zubima, a doktorica Praljak bila mi je uzor. Kad bih došla kod nje vidjela sam damu i stručnjakinju koja zna što radi pa sam počela zamiṣ̌ljati kako ću jednog dana i ja tako. Privlačilo me što u toj branši mogu odmah postići konkretne rezultate. Da nisam pogriješila u odabiru zvanja vidim i po tome koliko se radujem kad nekome nadogradim zub, otklonim bol ili riješim problem.
Koliko je teško nakon fakulteta početi s praksom?
- Na fakultetu sam praksu odrađivala u dvije ordinacije u Zagrebu, no nikad ne bih stekla potrebno znanje da se nisam vratila u Makarsku gdje sam učila od jednog od najboljih stomatologa - Jadranka Jerkovića koji je vrhunski stručnjak, konstantna podrška i prijatelj.
On toliko voli svoj posao i želi prenijeti svoje znanje na mene, da mu nije teško i više puta ukazati kako određeni zadatak prevladati. Uči me vidjeti svaki detalj i sve mu je jednako važno. Isto kao što praksa bez teorije nema smisla, tako nema ni teorija bez prakse.
Ono što me čini ponosnom, ali daje i određenu dozu odgovornosti, jest činjenica da sam od mnogih stažista koji su prošli kroz ordinaciju Jadranka Jerkovića, ostala jedina zastalno.
Ne želim srljati
Kako to objašnjavate?
- Ja sam ziheraš, ne želim srljati i nikad ne idem van svojih mogućnosti. Usprkos tome, tvrdoglava sam, ali se trudim maksimalno prilagoditi. Jadranko teško podnosi greṣ̌ke, odnosno smetalo bi mu kad nešto ne bih znala ili kad se ne bih usudila napraviti nešto samoinicijativno, pa smo se oboje jako trudili izgraditi naš međusobni odnos.
Zadnju godinu radim samostalno, a doktor se bavi kirurškim intervencijama, u čemu također volim sudjelovati. Nikad se nisam stidjela pitati pomoć jer je sigurnost pacijenta i meni i Jadranku na prvom mjestu. Na početku karijere imala sam jedno komplicirano vađenje zuba, bilo je blizu sinusa, a kad sam vidjela o čemu se radi, pozvala sam doktora. Na kraju je i Jadranko vadio taj zub sat vremena.
Bude puno i smijeha, sve to učvršćava naš odnos. Jedna od najsmješnijih anegdota mi je bila kad smo jednog klijenta pripremala za operaciju, dezinficirala sam mu usta te rekla da spusti ruke uz tijelo i da više ništa ne dira po licu, a ako ga bude trebalo počešati da se obrati nama.
- Ajme meni, je li to znači da neću moć taknit lice sedmicu dana? - zavapio je.
Koliko su se ljudi navikli na novu zubaricu u ordinaciji?
- Neki su me odmah prihvatili, neki su se nećkali, ali kad bih odradila posao bili su zadovoljni i nastavili dolaziti, a neki su ostali kod dr. Jerkovića bez da su mi pružili priliku. Sve mi je to razumljivo i prihvatljivo, no ono što me iznenadilo je sam povratak u rodni grad.
Moram priznati da mi je trebala godina dana da se odviknem od Zagreba i naviknem na Makarsku, najviše zbog međuljudskih odnosa. Dosta ljudi iz struke pitalo me zašto sam se vratila, takva pitanja obeshrabruju, a ako su začinjena malicioznošću, i bole. Za razliku od klijenata koje sam sretala u zagrebačkim ordinacijama, ovdje je ponašanje drukčije, najblaže rečeno-neposrednije. Odgojena sam da pozdravim i odzdravim, pa me čudi kad ne naiđem na isto.
Naslušala sam se toga kako je meni lako jer mi je otac doktor i dugi niz godina se bavio politikom, a teško podnosim kuloarske priče i to bi me prije strašno pogađalo i vrijeđalo. Olako se ovdje generalizira, a trud uložen u nešto se minimalizira. Međutim, nemam se čega stidjeti i ponosna sam na sve što su mi moji roditelji usadili kroz odgoj, na sve vrijednosti koje sam zahvaljujući njima stekla; od pristojnosti do radnih navika, i vjerujem da opravdavam uloženo.
Kad smo brat i ja išli na fakultet, ništa nam nije bilo uskraćeno, ali se podrazumijevalo da učimo i ispunjavamo svoje obaveze. Ono što me iznimno veseli je činjenica da su me roditelji odgajali da uvijek prihvaćam različite stavove i poglede na život. Tako imam raznoliki krug prijatelja koji jednako tako funkcioniraju.
Uvažavanje različitosti
Koliko vas zanima politika?
- Politikom se nikad ne bih bavila, niti o njoj puno znam, imam čak i neku vrste odbojnosti prema njoj, no svoja mišljenja otvoreno iznosim. Jedna od mojih najboljih prijateljica, s kojom sam još od vrtića, je Perina Žanetić s kojom ne dijelim ista mišljenja u svemu, ali sam joj podrška u svemu što radi i fascinirana sam njenim postignućima, posebno za grad Makarsku.
Voljela bih i od srca "navijam" da se što više mladih i ambicioznih ljudi odvaži unositi novitete u naš grad. Roditelji su brata i mene uvijek poticali na tolerantnost i uvažavanje različitosti, odrastala sam uz ljude koji su težili izvrsnosti, koji su imali manire, bavili se sobom i planiranjem i nikad nije bilo važno tko je na kojoj strani. Ni mojim prijateljima to nije važno stoga i jesmo kompatibilni.
Koliko vam je, shodno pričama, teško naći partnera?
- Pet godina sam bila u vezi, a trenutno sam sretno slobodna jer bih voljela imati uza se osobu koja bi bila spremna ponuditi isto ili slično onome što sam i sama u stanju dati. Imam osjećaj kao da se muškarci prepadnu ako o njima ne ovisiš. Ja sam navikla na rad i čudilo me, na početku, da ono što je samo po sebi vrlina, mnogima smeta. Ovdje dosta ljudi radi sezonski, a zimi se dosađuje. Međutim, kad imate stalni posao, hobije i zanimaciju, ne može vam biti dosadno.
Spas u prirodi
Koji su vam hobiji i zanimacije?
- Crtanje, dekoriranje, sve što uključuje rad s rukama. Pravljenje kolača, ukrašavanje interijera, sve volim raditi. Ispušni ventil nalazim u prirodi i dugim šetnjama. Zadnjih šest godina treniram u teretani jer moram ostati u kondiciji zbog posla. Još jedna istinska strast su putovanja i slijedom toga, fotografija.
Moje najveće putovanje bilo je po Americi. Nisam posebno oduševljena viđenim, no oduševila me Sphera" u Las Vegasu. Konstruirana je poput antičkih kazališta, ima 16 tisuća zvučnika, a pratite život na Zemlji kroz 5D rezoluciju i osjećala sam se kao da sam proputovala cijeli planet.
Tu sam svjedočila i kako bogati Azijci donose dvije vreće novca na rulet koje nonšalantno daju krupijeu da odigra umesto njih. Nepojmljiv mi je taj mentalitet. Od svih mjesta i gradova koje sam posjetila Kopenhagen bi, osim klime, bio grad po mojoj mjeri, a Andaluzija mjesto za život. Profesionalno, voljela bih otići volontirati u Tanzaniju i popravljati zube ljudima koji ih najvjerojatnije nikad u životu nisu ni oprali, no mislim da za to trebam steći još iskustva, pa i hrabrosti.
Antonija plijeni iskrenošću, manirima i zrelošću, mada je lepršavi modni stil nešto po čemu ćete je najprije zapaziti. Želja joj je da u desetljećima koji slijede i ona nekome bude mentor jer to bi značilo izgraditi karijeru i profesionalno se potvrditi. Vjerujemo da će tako i biti jer veliki dio nje već je izgrađen. Antonija se, što je najvažnije, potvrdila kao čovjek.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....