Makarska ‘iskače‘ na narko-karti Hrvatske; sve više mladih uključeno u dilanje: ‘Sa 14 godina su već u biznisu, imaju svoje ljude i zna se tko za koga radi‘

Kako smo kao društvo došli do toga da se ovisnost normalizira s fokusom na marihuanu koja je danas postala apsolutno prihvatljiva među mladima?

Koji su rani znakovi ovisnosti koji roditeljima često promaknu, a kako sustav reagira na sve veću dostupnost novih vrsta droga i imamo li rješenje ili još uvijek kaskamo?

I u konačnici, kako mladi dođu na odvikavanje u terapijske zajednice?

Odgovore na ova pitanja dali su panelisti javne tribine ‘‘Ovisnosti – mladi u fokusu‘‘ koja se održala u Makarskoj u organizaciji Terapijske zajednice ‘‘Pape Ivana XXIII‘‘ Veliki Prolog u sklopu programa ‘‘Zvuk tišine‘‘.

Partneri programa su Zavod za socijalni rad Metković i Grad Vrgorac uz financijsku podršku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Panelisti tribine bili su Zoran Vujnović, dr. med. spec. psihijatrije, Magda Pletikosa Pavić, dr. med. spec. epidemiologije, te djelatnice Zajednice – Maja Grgurinović, socijalna radnica, i psihologinja Marta Šošić u ulozi moderatorice.

Kako su zaključili panelisti, danas je smanjena dobna granica početka konzumacije droge, a marihuana je mladima posve normalna i ne vide je kao nešto opasno.

Dostupnost droga je sve veća pa oni sa 14 godina kažu da za pet minuta mogu nabaviti psihoaktivne tvari.

Društvene mreže su preuzele ulogu autoriteta i životnih vodiča, a opet je naglašeno kako je Makarska odavno poznata kao carstvo "flasha" ili metamfetamina čime je istaknuta na neslužbenoj narko-karti Hrvatske.

Među mladima iz Makarske i s mjesta Makarske rivijere uočeni su zajednički stavovi o brzoj zaradi, a nezamislivo je da već sa 14 godina postanu dileri.

Najbolji primjer dostupnosti droge, posebno kokaina, dao je psihijatar Vujnović kojem je njegov pacijent iz Makarske ispričao kako je, na proslavi rođendana u luksuznoj vili u koju su stigli i gosti iz Zagreba, 25 od 29 uzvanika cijelu večer "šmrkalo bijelo" kojeg su nabavili 100 grama za tu priliku.

Kako je pojasnio Vujnović, razvojem ljudske duše, mi od prvih dana života ovisimo o drugoj osobi, majci.

Samim činom dojenja dijete dobiva ljubav – hranu kojom se napune želudac i praznina, ali nakon toga dijete ne napušta odnos, već ostane vezano uz majku jer se osjeća sigurno i time zadovoljava svoje druge, socijalne potrebe.

Tako da je u kasnijem životnom razdoblju, ovisnost uvijek vezana uz neki nedostatak socijalnog objekta ljubavi i onda se to nadomjesti uzimanjem oralnim putem alkohola ili nekog drugog sredstva poput droge.

– Nedostatak vlastitog identiteta i sposobnosti za samostalan život, gura nas u ovisničko ponašanje.

Ljudi koji "zapnu" u ovisničko ponašanje su ili nezreli ili u fazama života koje su nezrele poput adolescencije, i tu se ostaje na brisanom prostoru između obitelji kao primarne zajednice i nove obitelji – vršnjačkog društva.

I onda se pojavljuje sklonost eksperimentiranju jer se separacijska anksioznost nadomješta nekim sredstvom.

Danas se zbog sve češćeg uplitanja društvenih mreža u život, dobiva lažni dojam povezanosti, a ne stvarna ljubav, već iluzija – zamjenska situacija u kojoj se misli da je to sasvim dovoljno i da će i dalje teći razvoj mlade osobe, uzimajući vlastite dijelove iz virtualnog svijeta – pojasnio je Vujnović.

Krive poruke o brzoj zaradi bez rada

Rani znakovi ovisnosti koji roditeljima često promaknu su dramatične promjene u ponašanju, napuštanje nekih starih navika, novo – loše društvo i gubitak interesa za školom.

– Sredstva ovisnosti daju ugodu na zahtjev, kako vama treba, ali dugoročno vas guraju iz rutine što daje osjećaj jačanja granica između sebe i drugih, sna i jave, mašte i stvarnosti.

Kada se te granice počnu rušiti, onda postanete jako skloni utjecaju jer se prelazi u dječju ovisničku poziciju i tražite majku, ali sada nećete dobiti nju, već nekoga tko će vam se lažno prezentirati kao svemoćan.

Ili vam treba neka supstancija koja će utažiti taj osjećaj nedostatnosti i praznine – pojasnio je splitski psihijatar.

Kako je kazala Magda Pletikosa Pavić, nisu djeca sama kriva jer smo im mi modeli.

Društvo i roditelji su krivi zbog normaliziranja bilo koje vrste ovisnosti koja je stvar ponude i potražnje.

– Sada smo svi toliko preplavljeni dostupnošću sredstava ovisnosti, prije su ovisnici i dileri bili na ulici, ali danas toga više nema, niti su ovisnici onakvi kakvi su bili – izgledali su kao beskućnici.

Sada je normalizirano da su bilo koje supstancije, posebno nove psihoaktivne tvari, vrlo lako dostupne.

Proveli smo europsko istraživanje ESPAD o konzumiranju cigareta, droga i alkohola među učenicima osnovne škole, kao i paralelno istraživanje 2023./24. godine Nastavnog zavoda za javno zdravstvo na području cijele Županije splitsko-dalmatinske, s učenicima sedmih i osmih razreda te četiri srednjoškolska.

Tako učenicima sedmih razreda još nije normalno pušiti, opijati se i uzimati psihoaktivne tvari, ali 50 posto maturanata puši i pije alkohol, a neki prijelom je 2. razred srednje škole jer je adolescencija kao neko nemirno more, a društvo im šalje krive poruke o brzoj zaradi bez truda i rada – kazala je splitska epidemiologinja.

Najstariji ovisnici o heroinu imaju više od 70 godina

Prema riječima Pletikosa Pavić, kada je 1996. godine osnovan tadašnji Zavod za bolesti ovisnosti, sadašnji Zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, u Splitu se uglavnom znalo za heroin, a kokaina je bilo malo s time da su se heroinski ovisnici bojali uzeti nove sintetičke droge.

Današnji mladi se, nažalost, ne boje ničega.

– Naši najstariji ovisnici o heroinu imaju više od 70 godina i dobro ih liječimo, znači to je već treća generacija, ne roditelji i djeca, već bake i djedovi.

Ali onda su se pojavile nove psihoaktivne tvari i za to postoji Europska agencija za droge, kao i sustav ranog upozoravanja u kojem sudjeluje Hrvatska.

Čim se u nekoj državi pojavi saznanje o nekoj novoj psihoaktivnoj tvari, dobivamo upozorenje, kao i policijskim zapljenama i dojavama iz bolnica i od samih korisnika.

Ali, nažalost, oni su uvijek korak ispred jer na internetu imate recepte kako od prekursora napraviti neku novu psihoaktivnu tvar.

Sada smo u Makarskoj koja je carstvo "metha" i tu su neki laboratoriji gdje se ova vrsta droge i proizvodi po čemu je grad specifičan u odnosu na ostatak županije.

Oduvijek je Makarska uz Ploče, bila orijentirana na metamfetamin kojim korisnici nesvjesno prodaju dušu vragu čim ga probaju, dok je Split uvijek bio poznatiji po heroinu – kazala je Pletikosa Pavić.

Čak 90 posto sedmaša misli da je marihuana korisna za zdravlje

Prema riječima Maje Grgurinović, socijalne radnice Terapijske zajednice, propust je što smo kao društvo potpuno neprimjetno normalizirali stvari – od najobičnijih igrica na mobitelu koje razvijaju ovisnički sustav ponašanja jer je sve blještavo i djecu navlačimo na to od najranije dobi.

– Ako pitamo mlade, većina će ih reći da je marihuana bezazlena bez obzira na to što im objašnjavamo kako je dokazano da je okidač za razne psihičke bolesti.

Čak 90 posto učenika jednog sedmog razreda za vrijeme održavanja radionica o mitovima, odgovorilo da je marihuana korisna za zdravlje i imali su milijun argumenata pa su navodili ujaka, prijatelja, uspješnog liječnika i socijalnog radnika.

I onda im je vrlo teško objasniti zašto njihova priča nije istinita jer su uspješni u uvjeravanju – kazala je Grgurinović, pojasnivši na koje načine mladi dođu do terapijske zajednice.

Kako kazuje, ključna riječ je uvjetovanje na različite načine – od strane roditelja kao autoriteta, a koji su glavni element održavanja motivacije.

Drugi dio su socijalni radnici kojima se roditelji obrate, a koji onda uvjetuju da je potrebno ići u rehabilitaciju, a tu su i sudovi kada kazna već nastupi, kao i liječnici koji su uočili da su mladi razvili psihičke bolesti uslijed konzumacije psihoaktivnih tvari.

– Često se tijekom rehabilitacije dogodi motivacija jer ovisnici vide one koji su napredovali i zaključe da ima drugih oblika zabave.

Slika se promijenila pa nam više ne dolaze mladi iz disfunkcionalnih obitelji, već posve normalnih, a i oni koji su ispali iz sustava obrazovanja.

Ali ono što vidimo je da ima nade jer se vrlo brzo vrate na tvorničke postavke – kazala je Grgurinović.

I za kraj je psihologinja Šošić istaknula kako je Makarska poznata po mladim ovisnicima i dilerima.

– Radom na terenu u Makarskoj među mladima sam uočila zajedničke stavove i uvjerenja prema kojima im je nemoguće raditi posao od osam sati dnevno jer zaraditi mogu vrlo brzo.

Nezamislivo je koliko je sve više mladih uključeno u dilanje, i sa 14 ili 15 godina su oni već u biznisu, imaju svoje ljude i zna se tko za koga radi – kazala je Šošić.

Sve u svemu, situacija s ovisnostima o drogi i njezinoj dostupnosti, u Makarskoj je jako zabrinjavajuća pa će još puno, puno posla, nažalost, imati i psihijatri i socijalni radnici i policija i roditelji i cijele obitelji.