Ovako to rade Dalmatinci: klub ‘Arbun‘ ima školu za male ribare, ne daju se otjerati s mora: ‘Ne žele čuti za mobitele!‘

Koliko je more očaravajuće i moćno, ne treba ni opisivati. Ali zato treba opisati kako izgleda biti najbolji prijatelj moru kojem se svi, kad-tad, uvijek vrate, pa čak i današnje generacije djece, odrasle uz internet i pametne telefone.

Da je uistinu tako, potvrđuje nam primjer iz Makarske i PŠRD-a "Arbun", koji se ne treba brinuti za svoje nasljednike jer ih već sada ima više od 20, u dobi od 8 do 17 godina, ali i čak 22-godišnjaka.

Ribolov je malim i malo većim Makaranima postao strast, ljubav i hobi, što je iznimno pohvalno jer tako djeca slobodno vrijeme sve manje provode pred ekranima, a sve više uz more i na zraku.

Za povratak djece prirodi zaslužna je škola udičarenja "Mali ribar", koja je osnovana pri "Arbunu"  prije 20 godina, a vode je Antonio Longin i Zoran Olujić, istaknuti član, sudac i pomoćni šef, uz budno oko i svestranu podršku tajnika Frane Filipetija, a nedavno je voditeljica bila Željka Marković.

U klubu 50 godina

Tako je "Arbun", koji nosi titulu društva s najvećim brojem organiziranih natjecanja prije pet godina, nekidan održao klupsko natjecanje u udičarenju štapom s brodice, a mi smo imali čast otisnuti se s "arbunovcima" na savršeno mirnu, "ka ulje" morsku pučinu u akvatoriju od svjetionika Sv. Petar do mula hotela "Jadran" u Tučepima.

O školi "Mali ribar" detalje nam je ispričao Olujić, koji u "Arbunu" ima staža više od 50 godina, a u dva navrata bio je predsjednik.

Školu su osnovale i vodile Vanja Sessa i Dragica Mihaljević i tada su se pokazali prvi rezultati jer je "Arbun" bio prezentiran na svim mogućim razinama natjecanja, od klupskog do državnih prvenstava.

Nakon dviju žena, škola je mirovala pola godine i na koncu ju je, zajedno s djecom koja su postala iskusni ribolovci, preuzeo Olujić.

– Nama je najvažnije bilo da iz škole proisteknu odlični ribolovci koji će prezentirati "Arbun" kao klub, što smo i postigli. Ali neka perspektivna djeca u međuvremenu su počela trenirati nogomet, ragbi ili neki drugi sport, tako da sam nakon godinu, dvije počeo raditi s potpuno novom ekipom.

Od te stare generacije ostao je sadašnji voditelj Antonio Longin, koji je prošao sva moguća natjecanja – kaže Olujić, dodavši da je u međuvremenu školu pohađalo od petero do desetero djece, a kontinuitet traje sve do danas.

– Nevjerojatno je, ali istinito da je došlo vrijeme u kojem skoro pa moramo odbijati djecu koliko nam ih se svakodnevno prijavljuje, što je savršeno jer nema bojazni za naše nasljednike. Sada ih imamo oko 20, što je najveći broj do sada, a imamo najavu o dolasku još njih 10, ali s druge strane, ne može se svakoga pojedinačno kvalitetno pripremati i obučavati pa razmišljamo o podjeli na grupe.

Imamo vrhunsku opremu, od udica do štapova, ješki, dozvola i liječničkih pregleda, tako da djeca samo moraju imati volju i želju za ribolovom jer je škola besplatna.

Mali ribolovci su najljepše što se može dogoditi jednom klubu jer će više njih ostati u "Arbunu" i braniti naše boje – govori Olujić, koji je inače s Filipetijem prije nekoliko godina održao predavanje o moru, ekologiji i ribama za više od 300 djece vrtića, tako da im je ljubav prema "Arbunu" zapravo usađena od malih nogu.

– Vrtićevce smo animirali i educirali ih o tome da more treba čuvati, što su oni pomno pratili i postavljali nam bezbroj pitanja. Ako od 300 djece njih samo 10 počne voljeti more kao pravi "arbunovac", onda smo napravili veliku stvar – kazuje Olujić.

Mikroplastika u ribama

Bilo je i perioda prije desetak godina kad je škola ribolova zainteresirala samo dvoje djece pa su razmišljali o pauziranju, ali situacija se počela znatno popravljati u posljednjih pet godina.

Kako kaže Olujić, nema ljepšeg prizora nego vidjeti na plaži 15 do 20 djece kako love ribu.

– Naša djeca sigurno ne bi bila zaljubljena u more da im nije podrške obitelji – djedova, očeva i majki koji se također rekreativno bave ribolovom. Pa sada imamo i državnog prvaka Prodana, s kojim smo jako ponosni, kao i Gojaka, a zanimljivo je i da nam sada na "Arbunijadi" sudjeluje više od 30 brodica – veli Olujić, koji s djecom ima strpljenja, kao i Longin i Filipeti, a prilikom održavanja natjecanja tu se angažira desetak ljudi.

Dojmove o ribolovu i ljubavi prema moru koje mobiteli nikada ne mogu zamijeniti iznijeli su nam Antonio Gojak, Antonio Longin, Filip Prodan, Valentino Deak, Lucijan Jović, Marieta Prodan i Marija Andrijašević.

Voditelj škole Longin inače sada sprema diplomski rad na Studiju marikulture pri Sveučilištu u Dubrovniku, a tema mu je "Količina mikroplastike u trbusima komarče, arbuna i srdela", pa se sada bavi izučavanjem i seciranjem.

– Meni je već 30 godina, a u "Arbunu" sam 22 godine, s tim da sam se prethodno natjecao u ribolovu u Zadru, gdje sam živio i završio osnovnu školu.

U Makarskoj sam prošao školu "Mali ribar", nastavio s natjecanjima i tada nisam ni mislio da ću jednog dana biti njezin voditelj.

Djeca zapravo vide nas kako lovimo i sami dođu, tako da je interes jako velik i sve se više vraćaju nekim starim vremenima, a presudan im je faktor i druženje – kaže Longin, dodavši da je na natjecanjima prosjek ulovljene ribe od jednog do 100 komada, s time da manje odmah puste u more.

– Ma kad oni krenu loviti ribu, nikako ih ne možeš otjerati doma koliko su udubljeni u ribolov – nadodaje Longin.

Najvažnija tehnika

Mali – veliki čovjek Filip Prodan (13), koji udičarenje shvaća vrlo ozbiljno, o čemu dovoljno govori činjenica da je peti na državnom prvenstvu udičarenja s obale, rekao nam je da uglavnom ulovi arbune i bukve, a veće ribe nosi doma pa mati sprema ručak.

– Ribu lovim još od četvrte godine, a s natjecanjima sam počeo prije pet godina. Počeo sam loviti s didom Milivojem, a u školi pomažem Antoniju. Taj gušt ne može minjati nijedan mobitel. Najvažnija je tehnika, a onda nešto sriće i mjesto na kojem se lovi – kaže Filip, koji u listopadu s državnom reprezentacijom ide u Italiju na svjetsko prvenstvo ribolovu s obale.

Filip inače trenira i rukomet, a u slobodno vrijeme i vikendom lovi s prijateljima.

"Arbun" ima i uspješnih mladih žena, među kojima je 17-godišnja Marija Andrijašević iz Krvavice. Ribu lovi šest godina, a sve je počelo s djedom Dragom, koji ju je naučio udičarenju. Marija sudjeluje na natjecanjima, a ne zanemaruje ni svoje društvo, tako da se uspije posvetiti i školi i izlascima.

– Najsretnija je baba Rose, koja uvijek sprema ribu za ručak. U Krvavici uglavnom lovim s mula, i to s prijateljicom Paulom Radalj, koja trenira veslanje, a često lovimo lignje – kazala je Marija.

O ribi i moru detalje nam je ispričao Lucijan Jović (10), kojeg je ribolovu naučila mama Iva još dok je bio četverogodišnjak.

– Kasnije sam počeo loviti sam, a najveća sreća bila je kad sam uhvatio špara. Sada ulovim i kneze, a želja mi je lampuga, koja se još nije zakačila na udicu – kazao je Lucijan, koji je s djedom Jokicom na parangal ulovio ugora teškog 2,5 kilograma, a pobjegao im je najvjerojatnije morski pas od 30 kilograma, od kojeg je kao trofej ostala iskrivljena udica.

– Mene mobitel i ne zanima pa ga i nemam, a draže mi je biti na moru i loviti ribe – nadodaje Lucijan.

Ništa bez ćaće Gige

Strastveni je ribolovac i Valentino Deak (13), koji je u "Malom ribaru" tek dva tjedna, ali ribu već godinama lovi s ocem Igorom i bratom Kristijanom, s kojim uhvati strijelke i lampuge, dok s prijateljima vikendom lovi s mula, uglavnom babure i arbune.

– I moji prijatelji se misle upisati u "Arbunovu" školu, pa će nas biti stvarno puno, što je meni baš lipo – kazao je Valentino.

I za kraj smo ostavili Antonija Gojaka (22), koji lovi ribu od šeste godine života s ocem Ivicom Gigom, dok je mati zadužena za kužinavanje.

Antonio je u Splitu završio Studij biologije i tehnologije mora u sklopu Odjela za studije mora, a sada je upisao Morsko ribarstvo.

– Bio sam zadnjih par godina na svim natjecanjima, a kad sam u Splitu, lovim s kraja uglavnom lignje, a i član sam "Zente". Kod mene je sve u životu umjereno, i faks, posao, izlasci i ribolov – kazao je Antonio, koji je s ocem ulovio ugora i hobotnicu od osam kilograma.