Gradonačelnica Ivana Marković ponovno je otvorila pitanje dostupnosti besplatnog prijevoza za djecu s otoka koja zbog sportskih i drugih izvannastavnih aktivnosti redovito putuju na kopno, najčešće u Split, upozoravajući na to da postojeći sustav ne prati stvarne potrebe djece i njihovih obitelji.
Naime, učenici imaju pravo na dva besplatna polazno-povratna putovanja tjedno, a svaki treći odlazak plaćaju punom cijenom. U svojoj objavi osvrnula se na širi kontekst.
– U trenucima kada se razotkrivaju ozbiljne nepravilnosti i kriminal unutar pojedinih sportskih saveza, gdje se govori o zloupotrebama i nestanku značajnih financijskih sredstava namijenjenih sportu, zaprimila sam odgovor Ministarstva mora, prometa i infrastrukture na prijedlog da se djeci s otoka koja treniraju na kopnu omogući neograničen broj besplatnih putovanja – navela je Marković.
U odgovoru se navodi kako ne postoji procjena financijskog učinka takve mjere, te da bi se eventualno mogla razmotriti kroz izmjene pravilnika o povlaštenom prijevozu, čija je materija, kako stoji, složena. No, kako naglašava supetarska gradonačelnica, ovdje nije riječ o tehničkom pitanju niti o dobroj volji pojedinih lokalnih jedinica, nego o načelu jednakosti.
– Ne radi se o tome hoće li neka jedinica lokalne samouprave nešto sufinancirati, a druga neće. Riječ je o temeljnim pravima, sva djeca u Republici Hrvatskoj moraju imati jednake prilike, a ne da one ovise o mjestu prebivališta – poručuje.
Djeca s otoka svakodnevno putuju na kopno
Iako ne postoji objedinjena statistika na razini svih hrvatskih otoka, iz prakse je, kaže, jasno da značajan broj djece redovito putuje na kopno radi aktivnosti koje im nisu dostupne u lokalnoj sredini.
Na primjeru Supetra i otoka Brača, riječ je o kontinuiranim odlascima u Split, gdje djeca pohađaju sportske klubove, nogometne i košarkaške akademije, jedriličarske treninge, ali i glazbene škole, kulturno-umjetničke programe te druge izvannastavne aktivnosti.
– Otoci, koliko god se trudili, ne mogu ponuditi sve sadržaje koje ima grad. Povezanost je danas dobra, ali potrebe djece su veće nego što sustav prepoznaje – ističe Marković.
Ograničenje koje ne prati stvarne potrebe
Prema važećim pravilima, učenici i studenti koji se školuju na otoku imaju pravo na dva besplatna povratna putovanja tjedno. U praksi to često znači da većina djece to pravo potroši na redovite treninge, dok svako dodatno putovanje, bilo za natjecanje bilo za dodatnu aktivnost, roditelji moraju plaćati.
– Za svako treće putovanje mnogi moraju kupiti punu kartu. Ako dijete trenira nekoliko puta tjedno, a uz to ima i natjecanja vikendom, troškovi vrlo brzo postaju značajni – upozorava gradonačelnica.
Problem je dodatno izražen kod mlađe djece, gdje je često potrebna pratnja roditelja, koji također plaćaju kartu. Osim toga, u kvotu besplatnih putovanja ulaze i odlasci koji nisu vezani uz aktivnosti, poput liječničkih pregleda.
– To znači da dijete koje, primjerice, mora ići liječniku, troši jedno od ta dva putovanja, iako ono nema veze s treninzima. Sustav jednostavno ne prati realan život – ističe.
Financijski teret za obitelji
Iako cijene karata ovise o liniji i dobi putnika, Marković naglašava kako se u praksi radi o značajnom opterećenju za obiteljski budžet, osobito za roditelje čija djeca treniraju više puta tjedno. Kod mlađe djece, dodaje, često se uz dječju kartu plaća i povlaštena karta za roditelja u pratnji, što dodatno povećava troškove.
Upozorava na moguće zloupotrebe sustava povlaštenog prijevoza
Gradonačelnica pritom upozorava i na, kako tvrdi, nelogičnosti i moguće zloupotrebe u sustavu povlaštenog prijevoza.
– Neprihvatljivo je da sredstva namijenjena sportu i razvoju djece završavaju u rukama pojedinaca, dok se istovremeno djeci uskraćuju osnovni uvjeti za treniranje – poručuje.
Kao primjer navodi slučajeve fiktivnog prijavljivanja poslovanja na otocima radi ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz, posebno kada je riječ o teretnim vozilima
– U tim slučajevima radi se o znatno većim financijskim iznosima za one koji nisu otočani, dok omogućavanje dodatnih putovanja za djecu ne bi značajno opteretilo državni proračun – dodaje.
Prijedlog: besplatan prijevoz za sve izvannastavne aktivnosti
Marković ističe kako pravo na besplatan prijevoz ne bi smjelo biti ograničeno samo na sport, nego bi trebalo obuhvatiti sve izvannastavne aktivnosti.
– Sva djeca koja žele trenirati ili sudjelovati u bilo kojoj aktivnosti trebaju imati omogućen besplatan prijevoz. Roditelji sigurno neće slati djecu na kopno bez razloga – kaže.
Dodaje kako je riječ o ulaganju u razvoj djece, ali i društva u cjelini, osobito u kontekstu izazova s kojima se mladi danas suočavaju.
– U vremenu kada se djeca suočavaju s izazovima poput prekomjernog korištenja tehnologije i drugih rizičnih ponašanja, svaku njihovu zainteresiranost za sportom ili drugim aktivnostima treba podržati – ističe.
Vatrogasci i dalje bez jasnog rješenja
Uz pitanje djece, gradonačelnica ponovno upozorava i na problem vatrogasaca. Iako je izmjenama zakona predviđeno pravo na povlašteni prijevoz za vatrogasna vozila i njihove pripadnike, pravilnik koji bi to konkretno regulirao još uvijek nije donesen.
– Kad su pokrenute izmjene zakona, načelnici i gradonačelnici s više otoka inicirali su da se vatrogasnim vozilima registriranima na kopnu omogući besplatan prijevoz. Naša inicijativa uvrštena je u zakon, ali pravilnik nikada nije donesen – navodi.
Zbog toga i dalje postoje situacije u kojima vatrogasci nemaju jasno reguliran status prijevoza, unatoč važnosti njihove uloge, osobito na otocima.
Poziv na sustavno rješenje
Na kraju, Marković poziva nadležno ministarstvo da što prije donese potrebne pravilnike i izmjene koje će, kako kaže, ukloniti postojeće nelogičnosti i osigurati jednak tretman za sve.
– Djeca s otoka ne smiju biti u nepovoljnijem položaju u odnosu na djecu na kopnu kad je riječ o pristupu sportu i razvoju njihovih talenata – zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....