Na Veliki četvrtak su Hvarom, isto kao i prijašnjih 500 godina, hodali križevi... Najveća procesija, ona koju je i UNESCO zaštitio, krenula je u 22 sata iz Jelse, Vrisnika, Vrbanja, Vrboske, Pitava i Svirča.
Ove godine su križonoše po župama bili: u Jelsi Tomislav Ivanišević, u Pitvama Antonio Šimić, u Vrisniku Ivo Grgičević, u Svirču Toni Plenković, u Vrbanju Dominik Pavičić te u Vrboskoj Ivan Keršić. Zanimljivo je što je Toni Plenković, hvarski župnik, sinoć nosio križ u Svirčima, selu iz kojeg je potekao naš premijer – Andrej Plenković.
Procesije su i ove godine protekle u svečanom, meditativnom, ma ne, nema bolje riječi od – svetom, tonu. Tolika skupina ljudi koja se kreće toliko ujednačeno, s istim ciljem – očuvanja tradicije, vjere i ljudskosti, najbliže je svetosti što mi mali ljudi možemo postići. Jer jedna duša koja iskreno moli je moćna, rijeka duša koje, krećući se kroz sela ukrug, stvaraju sveti vrtlog čija se energija širi i daleko izvan granica općine Jelsa i samog otoka Hvara.
Priliku za pridružiti se svojim građanima iskoristio je i premijer, koji je pratio procesiju iz Svirača, a mi smo ga dan kasnije zamolili za izjavu u Starom Gradu, gdje je došao popiti kavu s prijateljima, rodbinom i gradonačelnikom Starog Grada Vinkom Vranjicanom.
– Evo još jedna procesija "Za križen", višestoljetna tradicija mjesta u središtu otoka Hvara. Zaista je lijepo bilo jučer, budući da je katedralni župnik u Hvaru Toni Plenković ovaj put nosio križ, mi smo i, recimo to tako, daljnja rodbina, dobro ga poznajem. Bilo je jako puno ljudi, puno ljudi koji su mu došli dati podršku, s obzirom da je on bio na službi ne samo sada u Hvaru, nego je i na otoku Braču, u Supetru, u Milni, Ložišćima, ovdje u Svetoj Nedjelji na Hvaru... Bila je to jedna krasna poruka, vidjeli smo jako puno ljudi i ovo je zaista tradicija koja je jedinstvena i lijepo je što je žitelji Hvara svake godine osnažuju. To je dio našeg identiteta, naše vjere, naših korijena i ja, kad god mogu, pronađem vremena da dođem – rekao je premijer Andrej Plenković u Starom Gradu.
Mi smo otišli na manje poznatu procesiju, u Zastražišće, gdje je križonoša bio Karlo Fistonić, kako bismo iskusili još intimniju procesiju od one koja se događa u Jelsi, a i jednako kao što je premijer otišao u Svirče, svaka lasta svome jatu leti.
Unatoč hladnjikavu vremenu, u zastražiškoj se procesiji skupilo, po procjenama, više od 200 ljudi. Od tih 200 ljudi, u mjestu koje u svojoj osnovnoj školi ima jednog učenika iz mjesta (i dva iz susjednog), bilo je barem 30 djece, a većinu procesije činili su mladi ljudi i ljudi u najboljim godinama. To je najbolji dokaz da se tradicija nikada neće prekinuti.
Predivan detalj tijekom procesije dogodio se kada je jedna zastražiška nona, Lucija Barbarić, s prozora pored ceste, iza zavjesa, kao prava nadzorna kamera, pratila procesiju. Zaustavili smo se da je fotografiramo, a Lucija je otvorila prozor, postavila legendardno otočno pitanje: "Čihov si ti?"
Našoj gošći iz Amerike to je bio predivan trenutak jer nije navikla da se ljudi identificiraju po imenima očeva i djedova. No prava vrijednost toga trenutka je u činjenici da križ ne ide samo za one koji ga prate u procesiji. Križ ide i za one koji više ne mogu fizički koračati za njim. Ide za sve ljude kojima treba doza snage – jer to je najviše što možemo i trebamo tražiti od Boga. Ne treba moliti za rezultate, treba moliti da budemo ljudi koji te rezultate mogu stvoriti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....