Ako vas zanima plivanje, naročito daljinsko plivanje, Toni Pavičić Donkić (57) je osoba koju ne treba predstavljati… Ako ste upoznati sa sportskim uspjesima ovog "morskog čovika", slobodno preskočite idući dio teksta i prebacite se na dio u kojem Toni priča o svom hobiju. No čak i taj hobi Toni je doveo do tako visoke razine da je dijelom pretvoren u posao, a čak i u tom poslu je poseban jer ima poslovni model koji bi mogao pomoći mnogim "gladnim" umjetnicima da se najedu.
Iako je naučio plivati s 9 godina, što je kasno za nekog s otoka, Toni je sigurno preplivao više nego njegova čitava generacija na Hvaru. I to zbrojeno. Ne bismo se čudili da je preplivao više nego svi Hrvati koji su rođeni 1968. skupa. Autor vašeg teksta, iako s otoka – kao i mnogo otočana, rijetko odlazi na more plivati… To turistima i došljacima skuplja obrve, ali nakon upoznavanja Tonija Pavičića Donkića imamo savršen odgovor na njihovo čuđenje: "A šta ću ja plivat, Toni pliva za sve nas…"
I tako već 42 godine… Preplivao je više od 60.000 kilometara. Opseg Zemlje je 40.075 km.
Sve je počelo 1981. godine u Plivačkom klubu "Faros" iz Starog Grada, a sedam godina kasnije nastavlja se u splitskom "Jadranu". Ondje postaje važna karika slavne štafete koju su činili Tomislav Karlo, Miloš Milošević, Miro Žeravica i Toni Pavičić Donkić.
Prve uspjehe ostvaruje još kao mladić, junior. Na Juniorskom prvenstvu Hrvatske 1984. godine osvaja čak šest medalja, od kojih dvije zlatne na 200 i 400 metara slobodno. Čak nam se malo i požalio da ga se pamti kao maratonca, iako je bio i izvrstan sprinter u malim i velikim bazenima. Držao je brojne nacionalne rekorde i nastupao za reprezentaciju ove i bivše države.
Mnogi bi bili zadovoljni takvim uspjesima i možda cijeli život ostali na toj razini. Toni nije mnogi.
Toniju kontrolirani uvjeti bazena nisu dovoljan izazov. U bazenu je najopasnija tvar klor, u morima kojima on pliva ima morskih pasa, kitova, tuna, riba, ribica… Ima svega, a opet, Toni već 42 godine klizi površinom raznih mora.
Njegov uspon u svijetu maratonskog plivanja također počinje 1984., kada osvaja 3. mjesto na maratonu u Veneciji (10 km), 2. mjesto u Šapcu (19 km) te 4. na Farosu. Kruna tog razdoblja bila je 1987. godine, kad pobjeđuje na 20-kilometarskom maratonu na talijanskom jezeru Trasimeno.
U razdoblju od 1983. do 1995. dominira hrvatskim i jugoslavenskim bazenima. Toni evoluira u torpedo te postaje višestruki prvak i rekorder Hrvatske (39 puta) u disciplinama od 50 metara do daljinskog plivanja na 16 km, kao i prvak bivše Jugoslavije u sedam navrata.
Tijekom karijere ostvaruje više od pedeset pobjeda na maratonima u zemlji i inozemstvu. Među najzvučnijima su maraton Preko – Zadar i međunarodni maraton Sutomore – Bar, koji je osvojio čak tri puta. Povijest je ispisao 1991. godine kada je postao prvi službeni prvak Hrvatske u daljinskom plivanju na 16 km.
Njegovo ime neraskidivo je povezano s Faros maratonom, natjecanjem u daljinskom plivanju iz Starog Grada koje je pokrenuo, često nepravedno zaboravljeni, Vicko Šoljan. Na prvom maratonu pobijedio je tada najbolji svjetski maratonac Veljko Rogošić. Toni se na maratonu po najvećem zaljevu na Hvaru natjecao 12 puta, prvi put još davne 1982., a posljednji 2019. godine, što ga čini hrvatskim rekorderom po broju nastupa. Najbolji plasman ostvario je 1995. godine, kada je zauzeo 3. mjesto.
Godine 2004. ostvaruje novi podvig – kao prvi čovjek preplivao je Viški kanal, dionicu dugu 24 km, od Visa do Hvara, za 6 sati i 54 minute. Već iduće godine odnosi pobjedu na prestižnom maratonu Zürisee (27 km) u Zürichu, čime postaje međunarodni prvak Švicarske.
Spaja kontinente
Njegova plivačka priča doseže vrhunac 2006. godine, kada je kao drugi Hrvat preplivao La Manche za 9 sati i 45 minuta, pod iznimno teškim vremenskim uvjetima i temperaturi mora od samo 15 °C, te time ostvaruje čak 1 sat i 42 minute bolji rezultat od Rogošića. Na taj se maraton i uputio malo iz dišpeta: "Ako može Rogošić, mogu i ja."
Da više ljudi ima takav stav, više bi nas pomicalo granice…
Toniju je pomicanje granica jedan od hobija; 2007. postaje prvi Hrvat koji je preplivao Gibraltar (16 km) za 3 sata i 9 minuta, što je tada bio četvrti najbrži rezultat u povijesti. Time postaje i prvi Hrvat koji je plivajući povezao Europu i Afriku. Za taj izniman uspjeh nagrađen je od strane Hrvatskog olimpijskog odbora nagradom za sportski pothvat godine. To je jedna od prvih stvari koje primijetite kada uđete u Tonijev dom, u koji nas je pozvao da nam pokaže čime se bavi kad se ne utrkuje s dupinima.
Prije nego što smo ustali iz gradske kavane u Jelsi i uputili se kod Tonija kući, u njegov neobični "man cave", spomenuo je i da je velik dio svog života proveo u Švicarskoj. U Jelsi je slastičarske vještine doveo do visoke razine, kao i sve čega se uhvati, pa se time nastavio uspješno baviti i u Švicarskoj. Tamo je proveo 22 godine... Tonija je ipak zvala domovina, iako je stekao i švicarsko državljanstvo, pa se vratio u Jelsu, gdje se skrasio i zajedno sa suprugom uživa u odgajanju sina i kćeri.
No, mi smo dan prije kave s Tonijem na Facebooku vidjeli Tonija kako u rukama drži komad mora. Ta moć nas je fascinirala gotovo jednako kao i činjenica da ćemo se družiti s čovjekom tolike mentalne čvrstoće da mu dupla smjena u hladnom moru ne predstavlja prevelik zalogaj.
‘Ovo je malo tko vidio…‘
Većina ljudi izvan otoka ne zna da je Toni Pavičić Donkić i vrstan slikar. Živi u centru Jelse, pa nismo dugo hodali do njegove kuće. Putem smo prokomentirali želju Tonijeva sina da se bavi karateom, iako je autor teksta (na papiru još uvijek) majstor karatea, jedina borilačka vještina koja se može trenirati na Hvaru je judo. Polaskani činjenicom što nas je takva sportska veličina nazvala sportašem, lebdjeli smo do njegova doma.
Prošli smo kroz hodnik pun nagrada u kojem se nalazi i dres s potpisima svih "vatrenih" sa Svjetskog prvenstva 2018. godine. Turisti koji stignu u Tonijeve apartmane imaju što vidjeti – kao da su ušli u mali muzej.
No nas je od svega više zanimao taj komad mora koji je Toni držao u rukama na Facebooku…
Slika nas je dočekala u dnevnom boravku, a Toni je bio spreman pozirati s tim realnim prikazom mora i žala. Nakon fotografiranja smo se popeli na šufit, tj. Tonijev atelje. Dobro, dijelom je atelje, a dijelom sef za pehare, medalje i priznanja…
Fascinantno je što se Toni slikanjem počeo ozbiljnije baviti na nagovor prijatelja koji su bili oduševljeni njegovim radovima. Sada, mnogo godina kasnije, Tonijeva slikarska vještina može parirati njegovoj plivačkoj izdržljivosti.
Gotovo bez iznimke slika more, čak i kada more nije u prvom planu – uvijek je barem negdje u pozadini. Slika realistične slike, no kaže da voli dodati neke elemente koji nisu bili tu kako bi slika duže držala pozornost i bolje prenijela priču. To nam je pokazao na primjeru slike jelšanske pjace na kojoj njegova kći bezbrižno hoda, a jedna mačka vreba par goluba iza gustirne. Kći je bila tamo, mačka i golubi nisu, ali gledajući sliku, a da vam Toni to ne kaže, ne možete razaznati stvarnost od mašte.
Zanimljiv poslovni model za umjetnike
Tonijevo slikarsko umijeće potvrđeno je na domaćim i stranim izložbama, a na jednoj od njih otvorila mu se i zanimljiva poslovna prilika…
Slike takve kvalitete drže cijenu kakva im i priliči – nismo pitali za detalje da si ne stvaramo traume – no čak i oni koji si ne mogu priuštiti kupnju Tonijeve slike mogu doma objesiti komad mora…
Na jednoj od izložbi, vlasnik kuće s luksuznim apartmanima zaljubio se u miris mora koji zrači iz Tonijevih slika. Iako je gospodin bio imućan, kupnja slika za opremanje cijele vile nije baš bila mudar poslovni potez, pa se s Tonijem dogovorio da slike iznajmi. Držao ih je u kući preko sezone, turisti su mogli uživati u njima, a nakon sezone slike su se vratile svom "ocu".
Od tada redovito iznajmljuje slike, što djeluje kao odličan poslovni model za slikare čije slike imaju, za neke, visoku cijenu. Iznajmljivanjem umjetnosti svi imaju koristi. I privremeni vlasnik i njegovi posjetitelji. I umjetnik i umjetnost...
Tonijev atelje je mjesto na kojem biste mogli ostati satima. Možete samo buljiti u slike i meditirati, a možete slušati Tonija kako vam otkriva priče iza svake slike.
No, počinjala je kiša, a vaš autor nije 100% more ni voda, pa je bilo vrijeme za trk do auta i bijeg kući. Ipak, prije nego što smo otišli iz Tonijeva doma, pitali smo ga smijemo li još jednom vidjeti sliku žala i mora. Teško se ne zaljubiti u isječak stvarnosti koji se talasa na zidu.
Čak smo je imali priliku i taknuti… Kad taknete sliku, sol vas ugrize za ranice koje ste dobili berući šparoge…
Kad stavite uho na sliku, čujete more… Kad se rukujete s Tonijem prije rastanka, skoro vam slomi ruku tom perajom koja je proparala milijarde valova…
A kad ga pogledate u oči, vidite moć čovjeka koji se čitav život usuđuje činiti stvari o kojima se većini ne da niti sanjati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....