Na pakiranju vakuumiranog pršuta istaknuto je da je - dalmatinski. Nećete vjerovati odakle je zapravo; ovo je bizarno

Priznajem, sama sam si kriva što se dosad o tome nisam malo raspitala, pa me nekidan kod kuće zateklo kad sam iz vrećice izvadila vakuumirani dalmatinski pršut i dalmatinsku pancetu te počela malo detaljnije čitati što piše na poleđini, piše Velika škrtica Jutarnjeg lista.

Opet je u pitanju moja fascinacija podrijetlom mesa, za koje se u oba slučaja, usprkos nazivu "dalmatinski", ispostavilo da je zapravo riječ o proizvodu za koji je sirovina stigla negdje iz EU-a, a ne iz Hrvatske (a kamoli iz Dalmacije).

Pogledajte video:

Okej, nisam tako naivna – za tirolsku salamu također ne očekujem da je meso stiglo iz Tirola, ali u ovom slučaju na pogrešan me dojam da je riječ o mesu s naših prostora navela oznaka koja se nalazi na svakom od ovih paketa, a na kojoj piše "zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla".

Oznaka se ne odnosi na podrijetlo sirovine

Logično, to mi je sugeriralo da bi meso definitivno trebalo biti s naših prostora, no naknadno ću naučiti da nije i da je to pravilo koje je uspostavljeno na razini EU-a.

Ova oznaka, doznajem naknadno, doista sugerira kako proizvod dolazi s određenog zemljopisnog područja, no to se ne odnosi nužno na podrijetlo sirovine, nego na to da je najmanje jedna faza njegove prerade, proizvodnje ili pripreme povezana s točno određenim područjem. U ovom slučaju riječ je o Dalmaciji.

Svi proizvodi koji zadovolje europska pravila na sebi potom imaju službeni logotip za ZOZP, a dalmatinski ga je pršut dobio 2016. godine, kad je postao deveti domaći proizvod s ovom oznakom.

Slično je i s dalmatinskom pancetom. I na ovim je proizvodima na pozadini označeno da je podrijetlo mesa s područja EU-a (doznajem da u najvećem broju slučajeva i kod pršuta i kod pancete meso dolazi iz Mađarske), a oznaka podrazumijeva tradicionalne načine prerade mesa koji su vezani za područje Dalmacije, zbog čega su i dobili zaštitu.

Dosad 52 zaštićena proizvoda

Međutim, osim ove oznake postoji još jedna, zaštićena oznaka izvornosti (ZOI), koja, za razliku od ove prve, garantira da je proizvod u cijelosti napravljen na zemljopisnom području za koje je dobio zaštitu, uključujući i podrijetlo sirovine.

Ipak, kako to obično bude, i kod ove oznake postoje iznimke, a te se iznimke odnose na proizvode od mesa za koje pravilo o podrijetlu sirovine nužno ne vrijedi.

Drugim riječima, čak i mesni proizvodi koji imaju oznaku ZOI ne moraju nužno biti napravljeni od mesa koje dolazi s točno specifičnog područja, što sasvim sigurno zbunjuje mnoge potrošače jer im oznaka sama po sebi sugerira nešto posve drugo.

Hrvatska je, prema dostupnim podacima, dosad uspjela zaštititi sve skupa 52 poljoprivredna i prehrambena proizvoda, a dobila je i 18 oznaka izvornosti vina te šest oznaka zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića.