Šok na hrvatskim tržnicama, pogledajte samo cijene domaćih jagoda! A grčke? Eno ih već od 2,5 eura za pola kilograma

Stigle su konačno domaće jagode. Ali cijena ove sezone u Zagrebu otišla je visoko: oko 4 eura za mjericu od približno pola kilograma, odnosno oko 8 eura za kilogram. Ako uzmete dvije mjerice, možda prođete i za 7 eura – sve, naravno, ovisi o trenutku, mjestu i dobroj volji prodavača.

U isto vrijeme, na tržnicama se grčke i turske jagode mogu pronaći za 2,50 do 3 eura za pola kilograma. Prošle godine upravo su se domaće jagode kretale u tom cjenovnom rasponu. To znači da je domaći proizvod u godinu dana poskupio i do oko 60%, objavila je potrošačka platforma "Halo,inspektore".

Vojko Basic/Cropix

Proizvođači objašnjavaju kako trenutna cijena od oko 8 €/kg jedva pokriva rastuće troškove energije, rada i proizvodnje. Upozoravaju da bi, nastavi li se ovakav trend, domaće jagode mogle postati sezonski luksuz umjesto svakodnevnog voća.

I doista, iako se često govori o visokim maržama u maloprodaji, stvarni troškovi uzgoja u Hrvatskoj više nisu ono što su bili. Procjene iz 2019. govorile su o 1,60 do 2,10 €/kg, no inflacija i poskupljenje svih inputa – od gnojiva i sadnog materijala do energije – promijenili su računicu. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, cijene poljoprivrednih inputa u razdoblju od 2020. do 2025. porasle su za više od 40%.

Uz to, nedostatak sezonske radne snage postaje jedan od ključnih problema. Berba je radno intenzivna, a trošak rada u ukupnoj cijeni proizvoda sve je veći, što domaćim proizvođačima dodatno otežava konkurenciju zemljama s nižim troškovima rada.

Na strani potrošača ostaje niz otvorenih pitanja. Može li jedna mjerica jagoda doista opravdati ovakvu cijenu? Hoće li domaće jagode postati luksuz rezerviran za rijetke trenutke u sezoni? I znači li to da će dio kupaca, bez obzira na preferencije, sve češće posezati za jeftinijim uvoznim voćem?

Između emocije lokalnog proizvoda i realnosti kućnog budžeta, prostor za odluku sve je uži.

A pitanje koje ostaje otvoreno glasi: gdje je granica koju je kupac spreman prijeći – i u kojem trenutku "domaće" prestaje biti izbor, a postaje luksuz?